Hodočašće
I tako krenuli mi u subotu ujutro u Blato na Korčuli na hodočašće na grob Svete Marije Petković Propetog Isusa, ma što uopće nije poanta.....poanta je koja sam ja kraljica (!) Čim smo izašli iz autobusa pita mene fratar (moja legenda), onako diskretno, da bi li ja svjedočila ispred nas-kol'ko nas je bilo, recimo 50-ak. Kažem ja njemu ma pustite mene s mirom, nisam vam ja od velike priče.....na što je čovjek-naravno-zavario od smija (vrsni poznavatelji vrle vam Ane znat će zašto je to tako) i produžio. Uglavnom, dan nam je proletio, bilo je super, kaže meni muž da se nije toliko molio otkad se rodio :)) e sad sam ja zavarila.....
U glavnom, u povratku uvali meni moj fratar patku. Toliko se molilo Zdravo Marija da sam ja naprosto zakunjala, ono, baš mi je bilo lijepo kad se odjedanput na mikrofon začulo: "A sada bi htio da svi skupa izmolimo 3 Zdravo Marije za jednu mladu obitelj koja je ovdje s nama u autobusu, a potom bi mladu damu zamolio da dođe ovdje do mene i na mikrofon vam ispriča svoje iskustvo koje je ona doživjela." A ja brajo protrnula! Em što sam tek oči otvorila, em što ne znam što da kažem gomili "isfrustriranih i histeričnih" žena...no dobroooo, računam e sad će vam biti tražili ste - dobili ste!
I tako uzmem ja mikrofon i nakon što sam se predstavila tražila sam riječ kojom bi opisala jednu situaciju.......pa se sve mislim, pa sam zastala......pa ono mmm.......a onda odlučno kažem: Vidite, to je jednostavno vaš križ i jebi ga! Morate ga nosit!
I nakon završenog govora krenem ja na svoje mjesto kad gle čuda, muž mi se trese od smijeha, kaže da sam totalno munjena. Pitam ja njega kakva sam bila?? Kako je ekipa ragirala?? Kaže on: I mukom umukoše seljaci, svi su se podvili ispod sica...haha.... U znak odobrenja me poljubi i stisne mi ruku.
Vratimo se mi tako na odrediše kad se okrene meni moj fratar i govori da ima jedan poklon za mene koji je dobio u samostanu, i pruži mi prekrasnu bocu sa ugrađenim samostanom u sebi. Naravno da je rakija bila u pitanju. Rekoh, ne sekirajte se, bit će u opticaju!
I dođemo mi kući i ispričam mami što se dogodilo a ona utuži! Kako sam smjela reći jebiga, da to nije lijepo i uglavnom totalno je utužila. A mene ko da je netko zalio hladnom vodom! Pa smo utužile oba dvije. I izađemo muž i ja vanka i govorim ja njemu pa zar sam ja zbilja toliko loša, pa zar sam stvarno toliko nepristojna? Vidi on da sam gadno utužila pa kaže prave riječi u pravi trenutak: "Oni su svi očekivali da ćeš ti pričati o velikoj ljubavi, o vjeri, o Isusu kojeg ljubiš a da si to rekla ja bi počeo srati jer to nisi ti. Ti si jednostavno rekla ono što ti je na srcu. I da opet ideš sve iz početka sve bi ponovila." "Pa bi! Valjda su shvatili što je pisac htio reći."
I zovem ja sutra fratra i govorim mu kako mi je žao što sam to rekla ali da se nadam da zna što sam htjela reći. A on će meni na to: "Ma šta se sekiraš?!? Zar ti misliš da sam ja tu riječ prvi puta čuo sad od tebe? Pa ta riječ je došla upravo tamo gdje joj je i mjesto. Upravo je ta riječ opisala težinu te situacije!"
Ma vi ste moja legenda, hvala vam! I hvala mome suprugu na povjerenju koje mi stalno ukazuje. Volim te mužu.
A mama? Mama je mislila da sam to rekla u samostanu pa se zblanila, a kad sam rekla da je ipak u pitanju bio autobus - smirila se. Još jedan happy end!
|