svakom loncu poklopac

Smrt

Imam potpuno pravo pisati, pričati i misliti o njoj ma što god cijenjeno blog pučanstvo mislilo! Dakle, o njoj dosta razmišljam. Ponekad čak mislim da mi je i suviše blizu. Nekima će to biti crnjak ali za mene nije. To je jednostavno sastavni dio života. Umiremo rođenjem. Jedini je problem u tome što "nas mrzim". Ljuta sam na naš način ophođenja prema smrti. Ljuti me što se zgražavamo nad njom i što je još uvijek nismo spremni prihvatiti. Možda je neki i prihvaćaju ali još uvijek osjećaju na neki čudan način strahopoštovanje prema njoj. Pa Bože dragi, zašto je nismo spremni mirno podnijeti?!? Možda jer nismo pronašli unutrašnji mir, ili nam jednostavno vjera nije dovoljno jaka?? Ipak, ne da vjerujem da smrt nije zadnje što vidimo nego sam sigurna da postoji nešto puno veće od ovoga sada. Ja sam se skoro susrela s njom. Prvi je bio skoro direktan susret a drugi je bio neposredan. Ovaj drugi je bio u stvarnosti puno realniji ali dok sam ja shvatila što mi se događa "prođe voz" tako da bi se i on mogao svratati u grupu "nesvjesnog".
Moje je mišljenje, da kada bi ljudi mogli shvatiti koliko je "lako" umrijeti, smrt bi se puno lakše prihvaćala. Čovjeku koji umire (posebno onome u bolovima) na pameti je samo da ta bol što prije prođe. Sve ostalo mu je svejedno. Barem se meni po glavi vrtila ta misao. Samo da patnja prođe. Istovremeno mi je kroz glavu prolazila moja obitelj: "Ajme kako će oni to podnijeti? Njima će biti grozno a meni super samo da bol prođe a oni toga nikada neće biti svjesni." A što je najgore, bez obzira na to što sam imala bliski susret, ni ja se ne bi ponašala s nekim pretjeranim razumijevanjem. Ili možda bi? Valjda je to u čovjekovoj prirodi-da se boji nepoznatog. Možda bi ipak imala tu snagu za koju ni ne znam da je imam?? Znam samo da to ne bi voljela provjeriti i da me Bog iz samo njemu poznatog razloga poštedio (barem za sada). Ma ja ću 100% ispast neka faca. 100% imam neku misiju za koju još ne znam. Možda da spasim muža od njega samoga, haha! Ili je on meni poslan da mene spasi?! Hmmm....prije ću povjerovati u ovu drugu soluciju.