NEVER AGAIN!!! - ¤×MY SOUL TO HELL FOR A COMPANYפ - Blog.hr

¤×MY SOUL TO HELL FOR A COMPANYפ

nedjelja, 04.06.2006.

NEVER AGAIN!!!

Free Image Hosting at www.ImageShack.usE ka šta san i obećala, napisat ću izvještaj od sinoć. Prvo je oko 7 prija došla kod mene da joj posudin svoje starke (jadna, tribala me ćekat dok se ja obućen...). Već smo oko 7 ipo krenile prema klubu al smo svratile do dućana po ''nešto za pit''party Bolje bi mi bilo da san taj dućan zaobišla jer...(ma iden po redu saznat ćete)...
Kupimo mi ''nešto za pit'' i odemo u klub, tamo sve još pusto oko 8...Našle smo se s ostalima i zauzele misto dok se klub malo ne napuni jer nan je bilo glupo ić odma plesat kad još nema ostalih ekipa. Ja inaće ne pušin al' u ovakvin situacijama....smokin
Bilo bi mi bolje da inaće pušin jer bi onda na mene 26 jebenih cigara djelovalo puuuuuuuno blaže, još uz alkohol....Ja inaće nisan takva al jednom se dogodi... ''Moj tip'' (nije još moj al BIA BI da je doša) je triba doć oko 9 al nije doša, tad san tek popizdila još su taman poćeli puštat one glupe pisme kao ''razoćarao si me'' i takva sranja, onda su poćeli sentiši a njega nema......bangmad ......ma uglavnom kd san se vraćala s busom kući falila san stanicu jer mi se skroz mantalo, kad smo došli do stanice na kojoj san tribala izać ja san rekla ''Ala vidi, postavili su novu stanicu u Splitu, ja triban izać na slijedećoj!'' i tako san produžila do slijedeće od koje mi triba 10-ak minuti do doma ako ne i više (a ne živin blizu svijih prijatelja pa san jedan dio do kuće tribala ić sama). I uputila se ja od te stanice doma (tuda iden ćesto kad se vraćan iz škole-tila san samo naglasit da znan put do doma-kad san trijezna i nenapušena), išla san ulicon i nisan mogla prepoznat vlastitu kuću, jeeee san glupa jebo te!!! Nastavila ja dalje šetat (ako se to može nazvat šetanjem to je bilo više pridržavanje za zidić da se održin na nogama). Napokon mi se malo razbistrilo kad san na mobitelu vidila da me zove mama, skužila san da san malo falail put pa san pogodila zgradu al....ko će sada nać stan (ipak ih ima 20-ak u jednoj prosjećnoj četverokatnici)
tako san išla od vrata do vrata i škiljila da proćitan prezime. Kad san napokon došla do doma skupila san svu snagu da širom otvorim oći da slućajno nebi pozdravila sliku na zidu umisto mamu. Ušla san u stan, pozdravila svih i samo nastavila prema sobi (pokušala san koliko toliko normalno šetat i izgledat) bacila san se na krevet, onako u robi, i samo ćula da oni tamo u kuhinji nešto raspravljaju, ali nije me bilo briga jel govore o meni ili ne....ja san lipo zaspala jer više za ništa drugo nisan bila sposobna (ah, da, zamalo san zaboravila, ipak sansa prijom razmijenila par poruka kad me zabrinuto pitala jesan li stigla doma i je li sve u redu, u pola dopisivanja san joj prestala odgovarat jer su mi se oći sklopile i zaspala san)

P.S. Dea sorry šta san te sinoć tako ''odjebala'' al' stvarno više nisan mogla ni gledat u mobitel niti pisat poruke! Znan ja da ćeš ti meni oprostitrolleyes
- 11:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>