°*°It's time to be a big girl now...and big girls don't cry*°*

Ejlaaaa moji!!! kako ste mi vi?..nije me bilo dosta ja mislim…ali evo me…ucim ja polako kao i svi pretpostavljam ali tako je to..joj..nas sada ubijaju sa tim ispitima..ali ja jedva cekam samo da svemu tome dođe kraj i da dođu praznici, nova godina i da se ja zabavljam sa svojima napokon…samo jos tih par dana da prođe i onda super….inace bili smo na izletu…mislim u zagrebu..prof iz biologije nas je vodio na neku izlozbu koja je trajala svega 15tak minuta..hihi…sreca pa je brzo zavrsilo jer je bilo dosadno!!!!.i bili smo slobodni od 11 i po do 17! juhu!!..e ovako stoje stvari..ja sam jedva cekala da idem u Zagreb da ja napokon upoznam moju malu valentinu (njezin blog)..hihi..imenjakinje smo..uglavnom valentina&valentina su se napokon vidjele I zagrlile uzivo..joj..ja vam ne mogu opisati koliko sam ja bila sretna..ja sam drhtala u sebi od srece..uglavnom mi smo se nasle na trgu bana jelacica…ona me je cekala tamo…I ja i very dođemo i very ju je domah primjetila..i onda sam ju ja onako pitala :”valenitna?” i onda smo se zagrlile..joj..jedva sam cekala da ju vidim…onda smo provele 1 sat zajedno..pricale smo o svemu pomalo, i o billu naravno..=))))…I bilo mi je tako lijepo sa njom..upoznala sam se jos sa jednim blogerom – orange boy…tj very se trebala naci sa njim a ja sa linom pa smo bili svi zajedno..inace orange je jedan jako simpa i sladak decko..bas mi je drago da smo se upoznali..lina i orange su nas malo upoznali sa gradom i tako…ali taj jedan sat je tako brzo prosao…tako brzo…I onda je lina morala na tramvaj jer je morala u skolu…I ja sam tada bila malo tuzna ali i sretna jer smo se napokon vidjele…ma nemam rjeci..taj dan je za mene bio presuper…mi u busu smo se super zabavljali i zajebavali ali i “ucili” hehe jer smo imali sljedeci dan 2 ispita…ma bilo je super..puno smo se slikali i slike su toliko jadneee..hihih=)))) ali slikale smo se i ja i lina…I to mi je jako drago….i ja jedva cekam da ju opet vidim….i tako..smo se ja i very gubile po gradu sa nasima i bilo je super…lijepo smo se najele sladoleda i pizze..=))))..ma super je bilo……a sada da ja malo filozofiram…………..Znate sto mi je bilo u glavi ovih dana??..e pa..pitala sam se kako te jedna jedina osoba moze toliko unistiti? Kako ti odjednom potonu sve lađe i osjecas se toliko prazno, osjecas toliku bol, mislis da si se toliko promjenio i da te nitko vise ne poznaje, da si druga osoba? Da li to moze biti neka osoba koju volimo? Naravno da moze….to i je to…jer jedini koji nas mogu jako povrijediti jesu osobe do kojih nam je veoma stalo (ili su to mozda postigle pretvarajuci se da jesu nesto sto nisu)….jedna te osoba moze i promjeniti ali samo prividno..jer ljudi mjenjaju samo maske ali ostaju isti…mozda postanu cvrsci, vjerojatno da jer nas i samo vrijeme cini takvima ali u biti mi smo svi uvijek ono sto smo i bili…a promjeniti nas moze samo nesto u sto moramo biti uvjereni da je tako….a u dubini mi smo one iste i povrijeđene duse….i sada…kako dalje…? Kako to sve sprijeciti, kako to unistiti, kao sto je to unistilo nas? Nitko ne moze znati tocno…ali treba pokusati pronaci neku unutarnju snagu, neki svoj mir, neku svoju nadu koja zivi u nama! Treba biti optimist i krenuti dalje punom snagom i punim plucima….iako na rjecima zvuci lako, to je tesko..jako tesko..jer kada te nesto unisti toliko da ni ne pronalazis snagu….tesko je….ali..uvijek postoji “ali”…nije sve tako crno kao sto se nama cini…zato se trebamo i potruditi razumijeti onu drugu stranu….pokusati to dozivjeti na drugi nacin..i kada to uspijemo…onda znamo kako dalje….neke nas osobe povrijede nenamjerno, neke namjerno…I iako ih zelimo mrziti zbog svega sto su nam ucinile ne mozemo Zato jer smo fucking takvi!!! (to se odnosi na mene)…ali postoje i osobe koje misle da mrze ali zapravo ne mrze…zapravo ni ne znam da li uopce na ovom svijeti netko i moze mrziti…jer mislim da je ipak to dio nase psihe…mislim, mozda se i moze ali…….voljeti mozemo cjelom dusom, srcem, tijelom…ali mrziti??....bas me zanima pravi odgovor! Ali znate..tako bih htjela mrziti neke osobe…ali ne mogu….!!! Koliko god ja to htjela i koliko god mi te neke osobe radile zlo na ovaj ili na onaj nacin..ja ne mogu mrziti!!! Ne znam mrziti!!!! Mogu biti samo ljuta, bijesna ali i ne mogu mrziti!! Mogu biti povrijeđena, mogu plakati ali ne i mrziti!!!! I cak i kada sam bijesna to me brzo prođe pa se jos i rasplacem….zivcira me to!!! I plasi me!!! Pa kako cu se ja dalje u zivotu snaci kada ne mogu ni ljuta biti nego samo placem…I pokusavam, vjerujte, pokusavam to promjeniti..pokusavam ZABORAVITI…ali mi ne uspijeva…i grozno je jos i kada ti vlastita mama kaze da moras biti jaka, da moras izdrzati, da moras ucvrsnuti…a ti znas da to jednostavno ne mozes!! I jos ti je toliko stvari po glavi i pokusavas ZABORAVITI…I ne mozes….tako bih voljela samo…jednu stvar……ZABORAVITI…….da nestane iz mojih misli, mog srca….i da se nikada ne vrati….da nestane poput vjetra…da nestane onako brzo kao sto je i doslo….ali to je nemoguce, nazalost!..koliko ja bila srpljiva, i cekala, i pokusavala na sve nacine, i biti ljuta, i plakati, i biti hladna….ne mogu!..ne ide….ali zasto? Zasto, zasto?? ZASTO?? Z-A-S-T-O????!!!!.. ne znam…mozda bi se moglo reci da sam naucila ziviti sa tim…pa tako naucila i plakati….i izdrzati…pa se nadam da cu I dalje moci IZDRAZTI….ali i dalje samo zelim ……..ZABORAVITI……………..

...e to bi bilo to najdrazi moji...izdrzite jos malo da zavrsi skola pa cemo nadam se uzivati...volim vas svih punoooooooooo!!!!