|
|
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
[Chorus:]
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
[Chorus]
I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along
[Chorus]
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dear my love, haven't you wanted to be with me
And dear my love, haven't you longed to be free
I can't keep pretending that I don't even know you
And at sweet night, you are my own
Take my hand
[CHORUS:]
We're leaving here tonight
There's no need to tell anyone
They'd only hold us down
So by the morning light
We'll be half way to anywhere
Where love is more than just your name
I have dreamt of a place for you and I
No one knows who we are there
All I want is to give my life only to you
I've dreamt so long I cannot dream anymore
Let's run away, I'll take you there
We're leaving here tonight
There's no need to tell anyone
They'd only hold us down
So by the mornings light
We'll be half way to anywhere
Where no one needs a reason
Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you
Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you now
[Chorus]
Yeah yeah, yeah yeah, yeah yeah
ovdje nece saznat puno o meni...
mogu napisat sto volim.... sto mi se svida....
kakva sam.... itd....
IME- necu otkrivat.... vec sam navela u postu...
GRAD - necu ni to...
GOD- godine nisu vazne na blogu...
VOLIM : decke...shopping.... sebe.... msn.... komp.... moj mob....
NE VOLIM : dvolicne ....sebicne.... pohlepne... i bezobrazne ljude....
eto to je sve sto biste vi trebali znat....
za sad
za kontakt mi se mozete obratit....
putem komentara
Još jedna noć sa nimalo ili tek malo sna.
Koliko će ova noć trajati?''
- pitanja onih koji su ''nesretno zaljubljeni''.
Ja sam uvijek mislila (i još uvijek mislim) da je najbolje optimističnim ljudima,
onima koji se ujutro bude sa rečenicom
''Danas je novi dan, dan da se ponovo dokažem sam sebi'',
i koji idu u krevet s kratkim ispitom savjesti i sa osmjehom na usnama.
Ne znam, zvuči malo ''okrutan'' život, ali se takvim ljudima treba diviti.
Počinjati sve i sve završavati s osmjehom, nema ništa ljepše.
Ljubavne boli su, kažu, najteže boli.
Ja još uvijek nisam sigurna da je to tako.
Toliko je tužnijih priča u svakodnevnom životu koje bole više nego one ljubavne
(između muškarca i žene dakako).
Svatko se bar jednom u životu na tome polju razočara
i čini mu se da je nemoguće krenuti dalje, ili nastaviti gdje je stao.
Sve rad tzv. ljubavi.
Postoje i gore situacije u životu do ''nesretne ljubavi''.
Sve prave ljubavi su tužne, rečenica koja je sigurno dobro poznata svima.
Uzmimo za primjer samo Romea i Juliju.
Prestat se borit i ubit se, radi ljubavi? Ubit se svojevoljno, rad ljubavi?
Ljubav ne ubija, ubija strast.
Tužne ljubavi, krajevi veza, nemogućnost imati nekoga koga želiš,
i padat u depresiju zbog toga. Jel to radi ljubav?
Zar nije logičnije da te ta ljubav tjera naprijed, da ti daje snagu i da te čini jačim?
Zar ljubav, tako veliki i lijepi osjećaj može uništiti čovjeka?
Ako nemamo nešto što želimo,
tu je samo povrijeđen ego, ponos ili nešto drugo, i iz toga proizlazi depresija,
nesanica i sve ostalo što ljudi pridodaju kao simptom tužnoj ljubavi.
To je ono ''Kako se to meni moglo dogoditi kad sam...''. To nije ljubav.
Ja mislim da ljubav ukoliko je prava ni u jednom slučaju ne može biti tužna...
jer ona traje zauvijek.
U ovom trenutku neznam kako izreći svoje misli,osjećaje...
neznam kao bi to napisala ni kako da ih podjelim s druima.
Čini mi se da je u mojoj glavi zbrka...i to velika!!
Sve mi je pomješano i više ništa ne shvaćam,iako ne želim da je tako!
Jesi li se ikad osjetio usamljenim?
Imaš osjećaj da je sve crno,sve ti izgleda nekako tužno,mračno,
ništa ti ne ide od ruke,sve je nekako naopako...
Promatrajući ljude oko sebe imaš osjećaj da si jedina tužna duša na ovom svijetu.
Ljudi oko tebe su samo oni sretni,nasmješeni,zaljubljeni...
Iz očiju im isijava neki čudan sjaj sreće,
na usnama im se nalazi osmjeh kakav bi svatko poželio!
Osmjeh koji ti se čini tako lijep,tako moćan da bi i najtužniju osobu uspio razveseliti,ali...
ali taj osmijeh ne dopire i do tebe.
Pitaš se: "Što mi je?Ne ja nisam takva osoba"
govoriš sama sebi – "ja sam vesela,mlada,lijepa,nasmješena i želim da me ljudi kao takvu poznaju i pamte!"
Zašto da neki problem,neka svađa ili nešto slično tome stane na put tvojoj sreći,osmjehu?!
Osmjeh je nešto najčudesnije na svijetu!!
Može izlječiti svako ranjeno srce,svaku povrijeđenu dušu...
Ljudi danas kao da zaboravljaju na taj osmjeh,na taj tako mali smješak koji čini čuda.
Što se događa u ovom današnjem svijetu?
Sve je nekao užurbano,svi negdje trče i nitko nema vramena za neku stvar koja ga veseli!
Zar se nitko nikad ne zapita pa kamo sve ovo vodi?
Sjeti li se tko svojih prijatelja koje nije odavno vidio?
Prijatelji su nam ipak nešto jako važno i vrijedno u životu,bar za mene!!
Uz ove prijatelje koje sada imam osjećam se ispunjena radošću,srećom,toplinom...
Ne treba mi neki poseban razlog za smijeh...
jer on dolazi sam uz prijatelje kao i onaj sjaj sreće u oku!!
A ljubav? Što je s ljubavi??
Ljubav nam dolazi onda kada je najmanje očekujemo!
Ona uđe u naš život kao bura koja nas probudi iz nekog dubokog sna.
U ljubavi treba biti strpljiv i treba čekati.
>>-Čekati.To je bila prva lekcija koju sam naučila o ljubavi.
-postaješ sve nestrpljiviji,čeznutljiviji sve dok voljeni ne dođe.
Tada ti se sve čini tako lijepo,sretan si,zadovoljan...
jer je i još jedna ladica sreće u tebi popunjena!
svee vas pozdravljaa vasa anonimna blogerica... i komajte mi puno.... =)
Pamtiš li??? Pamtiš li onu noć???
Kada sam ti rekla....
Rekla koliko te volim...
I kako dugo....
I da sam njega ostavila...
Da, zbog tebe....
Ne sramoti se....
Dopirali su glasovi....
Zar te nije sram...
Što vam je?? - Ne...nije me sram...
Zar je sramota nekoga voljeti???
Nekome to reći....Teško je voljeti...
A to nikom ne reći....
I skrivati tu silnu bol....A zapravo svima pričati....
Pričati o sreči....
Sječas se???
Sjetiš li se ?? rekao si «pogledaj me u oči»...
Ne ja to nisam mogla...
Tvoje oči meni donjele su samo patnju....Bol...koje se ne zaboravlja....
Neizbrisivi trag...koji ću uvijek pamtiti...
Ali ne i boljeti...
Da, vjerujem da vrijeme rane liječi...
Znaš li koliko mi je trebalo da se trgnem...
Da te prebolim...Da te prestanem voljeti...
Tvoje uvrede...
Ma tko bi to zaboravio....
Mislila sam da ću te zauvijek voljeti ma što god rekao...
Ali ne....
Ovaj put to nije vrijeme....U moj život je ušao dečko....
Drugi dečko.....
Kojemu sam i sada zahvalna....
Taj je dečko bio samo osveta tebi...
No nisam ni slutila da mi je stalo do njega...
I kolika se duša skriva u njemu...
Ne, nisam ga volila...
I ne, nikada nikoga neću više voljeti...
Nikad više nikoga kao tebe...
Ali on...on mi je pomogao...Pomogao da te prebolim....
Da..on...Znam...Znam priče o njemu...
On nije dobar dečko, on je ovo...on je ono...
Nije te zaslužio....
Ja nisam njega zaslužila....
I znam što misliš o njemu...
I ti...i svi vi...
Ne...OSTAVITE GA!!!...on je mene izvukao iz dna...
Da baš on...Kada sam mislila gore ne može...
Kada si se ti svemu samo smijao....
Vani se neprestano opijao...I mislio kako jedna mala noćas...
Noćas za tobom plače....
Plače u sobi sama....Gdje je tama...I da tužna i sama....
To je bilo sve fora...
Da..fora....fora za tebe...
Mislio si da si nedostižan....
Kada mi nitko nije mogao niti htio pomoći...On je bio tu....
Uvijek će mi ostati u lijepoj uspomeni....
Ne..on više nije pokraj mene...On je sada moj prijatelj....
I uvijek će to biti...
Uvijek će ostati lijepa uspomena na srcu...
Znaš li da sam se prije njega svim muškarcima svetila...
Tvojim sam ih imenom zvala...Da, baš tvojim....
Tražila tebe u njima...A nikada te našla...
Jer netko takav ne postoji...
Pitaš li se sada što još osječam?
Što mislim o svemu....
Ne... ne osječam više ništa....Moje srce izbušeno je...
Da...ti si ga izbušio...
Sa svojim uvredama....Nemože ono više voljeti.....
Ali nema veze....
Sada je samo važno....Važno da više ne voli tebe....
Tebe zauvijek pamtit ću...Pamtit kao prvu ljubav....
Da...baš onu ...Onu koja se ne zaboravlja...
Ona poslije koje se više ne voli.....
Ne osjeća.....Ne... ne mrzim te....
I ne mislim ništa loše o tebi....
Ali znaj sada je gotovo...
I sada ljubim druge....Druge koje ne volim....
Vidim smeta ti....ljubim ih...Tuđi trag na vratu sada krijem....
Da sve ti vidiš...znam....Samo reci jedno....
Da li se ikada kaješ....
Dali te sada savjest peče...Zbog toga...
To što si mogao biti meni sve...
Ne...sada više to ne pokušavaj....
To je prošlo...Promijenila sam se....Promijenio si me....
Ali najviše od svih.....
Promijenio me ON....
Pa njemu hvala....A tebi....
Tebi ZBOGOM.....
