četvrtak, 30.11.2006.
Goodbye my lover...
I tako ja danas slušam muziku. James Blunta, Green day, Avril, Hillary Duff... i sve si razmišljam. Romana mi danas priča kako je njen bivši ljubomoran kad ju vidi s drugim i da ju voli... E da je bar meni tako, ali, nije. Jednostavno, jedva čekam da odem na faks, da se maknem iz sredine u kojoj jesam i upoznam nove ljude i budem, napokon, sretna. Što se škole tiče, bilo je jako dobro. Slobodni sat sam iskoristila da s društvancem odem na kavicu. Morali smo u drugi kafić jer ondje gdje inače idemo jedna je cura iz razreda slavila rođendan pa nismo željeli smetati. Tako smo u kafiću ponavljali gradivo za iduči sat, pričali i zezali se, te dogovarali detalje oko skorog odlaska u kazalište.
  Vidjela sam GA danas. OK, opet moram priznat da mi nije bilo svejedno, ali kao što bi Tihana rekla: «Jednostavno ga pusti, kako on tebi, tako ti njemu.» Zaista, ima pravo, ali ne znam mogu li... Teško je, al za svoje dobro ne smijem se pitati mogu li, jednostavno moram.   Dobila sam peticu iz geografije. Ispitivala je kartu a ja se sjetila jednog događaja. Prije otprilike mjesec dana prozove ona mene na kartu. Tako me ispituje države i gradove, a neko vikne neka pronađem Vijetnam. Ja blage veze nemam gdje je to, al tražim. Veli profa da je to u Indokini. Nađem ja to, al tražim Vijetnam. Tražim ja ko' budala, oči iskolačila, Vijetnama nigdje. Velim ja to njoj, ona odgovori da mora biti negdje i da kud ja gledam. Ništa opet ja tražim i tražim, kad ona progovori: «Joj, ovo je kriva karta. Na ovoj se ne vidi.» Ja pop***, dobro da joj nisam opsovala nešto. Tako ljutu poslala me na mjesto sa bolovima u očima.   Popodne provedoh slušajuć muziku, razmišljajući o svemu i svačem i ,da ne zaboravim, čitajući. Ostala sam vam dužna «Hold me now», stoga vam ju danas stavih!  I know I promised you forever There’s no stronger word I can use To reassure you when the storm is raging outside You’re my safest place to hide |
