|
|
| ožujak, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
SAMOYED
ZLATNI RETRIVER
ALJAŠKI MALAMUT
10. Zhtjeva svakog psa
Moj će život vjerojatno trajati 10/15 godina.
Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno.
Upamti to prije nego me nabaviš.
2.Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene
3. Iskaži mi svoje povjerenje. To je nužno za
moju dobrobit.
4. Nemoj se dugo ljutiti na mene, i nemoj me
zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao, zabavu
i prijatelje...Ja imam samo tebe!
5. Katkad razgovaraj sa mnom. Iako ne
razumijem tvoje riječi,ja razumijem tvoj glas.
6. Budi svjestan da bez obzira kako se prema
meni odnosiš ja to nikada neću zaboraviti.
7. Molim te,nemoj me udarati,jer ja ne mogu
uzvratiti udarac. Ali zato mogu gristi i grepsti,a
to doista ne želim učiniti.
8.Prije nego me prekoriš da ne želim surađivati s
tobom, da sam tvrdoglav i lijen, pitaj se ne muči li me
možda nešto. Možda ne dobivam odgovarajuću hranu,ili
sam predugo bio vani na suncu,ili moje srce stari i postaje
sve slabije.
9. Brini se za mene kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostarjeti.
10.Prati me na teškim putovanjima. Nikada nemoj
reći "Ne mogu to gledati",ili "Neka se to dogodi u
mojoj odsutnosti".Bit će mi lakše ako i ti budeš
tamo.Zapamti, ja te volim.
Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina
koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su
zadržali pastirski karakter, a drugi su se
prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko
pleme centralnog dijela sjevernog Sibira -
Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali
na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao
lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču,
postao čuvar i vjerni suputnik.* Samojed
nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo
najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su
bili jedinstveni među eskimskim plemenima
po osobnom i radnom kontaktu sa psima.
Često su članovi obitelji uzimali pse da s
njima spavaju u velikim šatorima od sobove
kože (Chooms) pod pokrivačima od topla
sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljivali.
Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima,
a ako su kuje iz nekog razloga bile
nesposobne ili nepodobne za dojenje,
žene su osobno hranile i podizale mladunčad.
Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme
Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo
svoje pse.Samojed je pas vučjeg tipa.
Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno
pridonosi to što je samojed snažan, aktivan,
graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću.
On je srednje velik pas s bogatim krznenim
ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što
se uočava na glavi samojeda jesu njegove
tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši
koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na
vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene
dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen
savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok.
Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg. Crna
boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista,
blistavo bijela danas je gotovo univerzalna.
Dopuštene su još i bijela s kremastom i
potpuno kremastom bojom, koja se na
izložbama baš i ne preferira, ali je važna
kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije.
Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije
biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego
u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv.
poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura
dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od
vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige.
Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo
čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno
iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav
srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka
traži redovito češljanje, posebno u proljeće i
ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje,
može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom.
Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno
upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.Iz davne
prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji
legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada
naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima
još i prije nego što su napustili svoju postojbinu.
Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije
više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja
prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledem
okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima
krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom
suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju,
poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog
ledem koji su naselili. Oni nisu agresivni psi, a
to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu
koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik
agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću.
Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom
čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila
ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma,
žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći
marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju -
da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao
ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge
nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka. Danas su
prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo.
Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s
bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost.
Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.
