kad će ta subota?!
e, ljudi kriza je! ova subota mi je prošla tak kaj je vlatko svratil do mene pa smo se posle malo gubili po gradu tražili moje i njegove. i pošto sam od prvog do osmog petog u poreču na nekim kazališnim radionicama pokreta, ovu subotu treba maksimalno iskoristi. malo prije sam pročitala blog sekine frendice i inspirirala me za ovu subotu i više nego je bilo potrebno. da nije pol 11 nazvala bi anu i već bi počela planirati od koga da nabavimo nekvo domaće vino jer su inspekcije u subotu ispred svakog prokletog dućana, pa još malo sena i to bi bil pravi suicid u subotu!!! ajooooooj, ljudi. u četvrtak mi je majčici rodendan a ja nemam jedne jedine kune da joj nekaj kupim. ma budem ju zagrlila i rekla joj da ju volim pa bu sretna. pa kaj, uvijek mi govori kak joj nikad ne velim da ju volim. majko, jesi li ti sigurna da te ja volim? ha?! ma... zezancija.... joj, neda mi se apsolutno ništa osim maštati o suboti, koja je hvala bogu DALEKO............ crkni! o školi mi se neda pisati jer to djeluje predeprimirajuće...
ajd vidva se
she`s got a smile that it seems to me
reminds me of childhood memories
where everything was as fresh as bright blue sky
now and then when i see her face
she takes me away to that special place
and if i`d stare too long
i`d probably break down and cry..
oh, sweet child o` mine
oh, oh, oh, sweet love o` mine
she s got eyes of the bluest skies
and if they d thought of rain
id hate to look into those eyes
and see an ounce of pain
her hair reminds me of a warm safe place
where as i child id hide
and pray for the thunder and the rain
to quietly pass me by...
posdraf
