ponedjeljak, 23.10.2006.
Pjesmuljak (nije moj)
Gently, gently,
Closing my eyes…
I can feel you.
The wind calls me to look towards the sky again
On the nights I can’t see you; I make a wish upon a star
No one really understands my true self though.
Even though no one can tell, my true self is here
And because I am here;
Because I’m waiting…
Please realize;
On and on, I keep dreaming
So that one day, my feelings will reach you.
Gently, gently; I close my eyes
Please, don’t leave me…
- 23:24 -
nedjelja, 22.10.2006.
Bitange i(li) princeze
Prosao je jos jedan vikend.... Proslavio se jos jedan rodendan (i to jako, jako veselo). Zapravo mislim da je ovaj vikend bio puno bolji od prosloga (nisam napravila ni jednu glupost iako moram priznati da sam nekoliko puta dosla u napast... Heh). Puuuno, puuuuno bolji vikend. Cak sam i u cast Suzaninog rockasa plasala na Stiklu. Da, da (ne Ruza!) dobro vidite, ja sam plesala na taj shit od pjesme, ali kao sto rekoh to je bila iznimka koja vrlo vjerojatno vise nece biti videna. Neke stvari su me navele na razmisljanje. Ponovo se pitam tko sam ja ali ovoga puta na to gledam malo drugacije. Zapravo mislim da se u svakome od nas kriju bitanga i princeza i stalno se izmjenjuju. Vjerojatno oni najpopularniji i najzabavniji ljudi uspijevaju naci ravnotezu izmedu te dvije supronosti - ja zasigurno nisam jedna od njih. Kad sam princeza ja ne ispadam dobra i slatka i tome slicno vec umisljena glupaca koja misli da je bolja od svih oko sebe (mislim da je to dojam koji su jucer stekle odredene osobe) a kad sam bitanga e onda... Hmmm... Onda radim stvari bez razmisljanja o posljedicama a drugi dan bi si najrade razbila svoju glupu tikvu o prvi zid koji vidim, ali naravno da sam uz to jos i prevelika kukavica za tako nest pa se onda samo mogu gristi i premotavati film po tisucu puta (to je bilo prosli vikend). Zapravo mozda i ta teorija i nije tako glupa kao sto se na prvi pogled cini.... Ne znam... Jednostavno se ne znam kontrolirati... Takva sam. Prelazim iz krajnosti u krajnost (iako se to ne primjecuje na prvi pogled). Jednostavno ne znam naci ravnotezu... Ponekad odmah planem a ponekad samo sutim i trpim do besvijesti... Znam da me ljudi zbog toga ne razumiju i ne vole ali takva sam... Koga smetam nek me izbjegava to je jedino sto se moze napraviti... Pitam se tko sam vise - bitanga ili princeza? Ne znam... Mozda saznam....
...jednom
...mozda....
- 23:53 -
nedjelja, 15.10.2006.
Realnost
Htjela sam pisati o petku 13., o mojem razredu, poslati slike s maturalca, ali meni zivot uvijek pripremi neku pljusku... Zivim u svijetu snova, ali realnost se uvijek uspije usuljati i izbaciti me iz njega kao i jucer... Smijesno je to da sam uvijek vjerovala knjigama, nadala sam se da postoje ljudi koji zive kao u filmovima i da se svakome barem jednom u zivotu dogodi nesto doista prekrasno, savrseno, sto mu utjece na cijeli zivot, sto mijenja njega kao covjeka i cini potpunim, no knjige su knjige, filmovi su filmovi, a stvarnost je nesto potpuno drugacije... Uvijek sam svima govorila da se ne zelim vjencati, da mrzim muski rod, da mi je sve to odvratno, a zapravo sam lagala pokusavala sam se uvjeriti u to jer se ne zelim razocarati, ne zelim si upropastiti zivot... Uvijek sam se nadala da je legenda o polovicama dusa koje se traze istinita i da cu naci svoju polovicu, osobu koja je predodredena za mene prije nego je svijet nastao, ali cini se da je sve ipak ruzno, obicno, zivot provodis s nekim od njih, s nekim pojedincem slucajno izdvojenim iz mase na kojeg si naletjela neke glupe noci i ni ne znas sto vidis u njemu ili zapravo nista dobro ne vidis u njemu, ali se bojis...
...samoce...
...i mraka.
Uvijek sam mislila da su sve stvari vezane uz ljubav prvo na nekoj duhovnoj, vantjelesnoj razini, a tek onda na tjelesnoj, no cini se da je stvarnost drugacija... Mozda je sve to od loseg vina... A mozda i nije... Mozda sam to htjela negdje duboko u sebi iako sad zalim... Ili ne? Ne znam... Da mogu promijeniti proslost bi li promjenila tu glupu noc? Nisam sigurna... U nista nisam sigurna! Da barem ne analiziram toliko sve moje postupke... Da barem....
Sto to covjeka moze natjerati da pogazi sva svoja uvjerenja i vrijednosti? Zapravo STO su to vrijednosti? I koje su prave? Koja je razlika izmedu lake djevojke i obicne djevojke?
Tko sam ja? Koji je moj cilj? Ne znam... Nista ne znam.... Sve u sto sam vjerovala se srusilo... Smijesno, konacno sam se oslobodila svog zlatnog kaveza u koji sam se sama bacila i sad mi nedostaje, zalim zbog toga... Bilo je ljepse igrati na sigurno, bez rizika, bez razocaranja... Bilo je lijepo sanjati... Da se barem nikad nisam probudila...
...ili je i ovo san, neka grozna nocna mora? Ne znam... A sto je najgore ne znaju ni drugi... I onda se ljudi pitaju zasto se ne povjeravam, zasto ne trazim savjete? Koja svrha od toga kad mi ih nitko ne moze dati... Zelim zaspati... Zelim da me nikad nije ni bilo, da sam samo stvorenje sna neke osobe koja ce se uskoro probuditi... Kako bi bilo lijepo da je necije budenje moj kraj... Ali romantizam je davno prosao, a romantika je mrtva....
...sve je tjelesno...
- 20:46 -
