nedjelja, 15.10.2006.
Realnost
Htjela sam pisati o petku 13., o mojem razredu, poslati slike s maturalca, ali meni zivot uvijek pripremi neku pljusku... Zivim u svijetu snova, ali realnost se uvijek uspije usuljati i izbaciti me iz njega kao i jucer... Smijesno je to da sam uvijek vjerovala knjigama, nadala sam se da postoje ljudi koji zive kao u filmovima i da se svakome barem jednom u zivotu dogodi nesto doista prekrasno, savrseno, sto mu utjece na cijeli zivot, sto mijenja njega kao covjeka i cini potpunim, no knjige su knjige, filmovi su filmovi, a stvarnost je nesto potpuno drugacije... Uvijek sam svima govorila da se ne zelim vjencati, da mrzim muski rod, da mi je sve to odvratno, a zapravo sam lagala pokusavala sam se uvjeriti u to jer se ne zelim razocarati, ne zelim si upropastiti zivot... Uvijek sam se nadala da je legenda o polovicama dusa koje se traze istinita i da cu naci svoju polovicu, osobu koja je predodredena za mene prije nego je svijet nastao, ali cini se da je sve ipak ruzno, obicno, zivot provodis s nekim od njih, s nekim pojedincem slucajno izdvojenim iz mase na kojeg si naletjela neke glupe noci i ni ne znas sto vidis u njemu ili zapravo nista dobro ne vidis u njemu, ali se bojis...
...samoce...
...i mraka.
Uvijek sam mislila da su sve stvari vezane uz ljubav prvo na nekoj duhovnoj, vantjelesnoj razini, a tek onda na tjelesnoj, no cini se da je stvarnost drugacija... Mozda je sve to od loseg vina... A mozda i nije... Mozda sam to htjela negdje duboko u sebi iako sad zalim... Ili ne? Ne znam... Da mogu promijeniti proslost bi li promjenila tu glupu noc? Nisam sigurna... U nista nisam sigurna! Da barem ne analiziram toliko sve moje postupke... Da barem....
Sto to covjeka moze natjerati da pogazi sva svoja uvjerenja i vrijednosti? Zapravo STO su to vrijednosti? I koje su prave? Koja je razlika izmedu lake djevojke i obicne djevojke?
Tko sam ja? Koji je moj cilj? Ne znam... Nista ne znam.... Sve u sto sam vjerovala se srusilo... Smijesno, konacno sam se oslobodila svog zlatnog kaveza u koji sam se sama bacila i sad mi nedostaje, zalim zbog toga... Bilo je ljepse igrati na sigurno, bez rizika, bez razocaranja... Bilo je lijepo sanjati... Da se barem nikad nisam probudila...
...ili je i ovo san, neka grozna nocna mora? Ne znam... A sto je najgore ne znaju ni drugi... I onda se ljudi pitaju zasto se ne povjeravam, zasto ne trazim savjete? Koja svrha od toga kad mi ih nitko ne moze dati... Zelim zaspati... Zelim da me nikad nije ni bilo, da sam samo stvorenje sna neke osobe koja ce se uskoro probuditi... Kako bi bilo lijepo da je necije budenje moj kraj... Ali romantizam je davno prosao, a romantika je mrtva....
...sve je tjelesno...
- 20:46 -
