LOTOS
24.04.2007., utorak
Željko Krznarić
|
umro sam a ti mi oprosti što sam tako žureći zaboravio ruku da ti stisnem i poljubim te onako kako sam uvijek činio odlazeći oprosti mi što sam proljeće jedno zauvijek u sebi odnio ali sjeti se ostale su pjesme u desnoj ladici neuredno složene snaći ćeš se i iz njih sad ljubav izbija te pjesme to sam ti sad ja oprosti mi nije bilo vremena za opraštanja suviše smo se voljeli da bismo mogli nešto drugo tako žureći nisam ni pomislio da ćeš biti tužna zbog svega i sada mi je žao zbog te praznine koja nas dijeli zbog toga što će nas jednu vječnost zvijezde razdvajati i što neću moći više usne da ti dodirnem |
14.04.2007., subota
SUZA
|
Otkada sam, željo moja, Tvoju suzu popio, nisam više, pile moje. Crnog oka sklopio. Kad sam ono, tugo moja, Cijelu noć te ljubio, pamet sam i dušu, dušo, Sreću sam izgubio. Otkada sam, diko moja, Tvoju suzu popio, U hajduke htjedoh poći Pa sam ti se propio. A.G.Matoš |
13.04.2007., petak
PUN MJESEC
|
Očaranost magijom Srebrnog sjaja krhkost bića u plodu vremena Pustih Pun mjesec u sobu Kroz širom otvoreni prozor Da ne budem kao, uvijek sama. N.Maroševac |
09.04.2007., ponedjeljak
Čini mi se da sam te morao voljeti
|
Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta, U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek. Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek. Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima stara bol, Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu, Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvjek ti iskrsneš Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena: Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek. Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora Srca vremena ljubavi jednog prema drugom. Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova. Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi, Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti: Univerzalna sreča, univerzalna tuga, univerzalni život. Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju. I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti. R. TAGORE |
08.04.2007., nedjelja
ŽELJA
|
Od celog ovog našeg osunčanog života Ja želim samo baštensku klupu I tamo mačku koja se sunča... Tamo bih da sedim S pismom na grudima, Jednim šta više sasvim malim pismom. Eto, tako izgleda moj san. Edit Sedergran |
07.04.2007., subota
TOLIKO GLEDAH LJEPOTU
|
Toliko gledah ljepotu da se moja vizija izjednači s njom. Obrisi tijela. Crvene usne. I čulnost udova. Kosa kao sa grčkih statua, uvijek ljupka, čak i nečešljana, njen pad preko blijedog čela... Likovi ljubavi, kakve ih moja poezija žuđeše u noćima mladićstva, srećem ih tajno, u dubini noći... Konstantin Kavafi SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS SVIMA! |
06.04.2007., petak
AZRA
|
Svakog dana šetala se Sultanova kćerka divna, U suton kraj šedrvana, Gdje žubore bijele vode. Svakog dana rob je mladi, Stajao kraj šedrvana, Gdje žubore bijele vode; Svakog dana bivao je bljeđi. Jedne večeri mu mlada Sultanija naglo priđe: "Tvoje ime hoću znati, I otkud si, kojeg roda?" "Muhamed je moje ime, Moj zavičaj žarki Jemen, Od roda sam onih Azra Koje umiru kad ljube." Hajne |
05.04.2007., četvrtak
PISMO
|
Ljubavi tvoja daleka tišina poprima oblik pustoši Kruti se nada nad ispucalim krajolikom Zrak visi u krpama U naslonjenoj pukotini jeseni prazni se tvoja slika dan se smanjuje u škrapi Troši misao u nesmislu Andriana Škunca |
04.04.2007., srijeda
Žimska čežnja C
|
Moji su dani daljine plave nad kojima plovi pjena sna i jave. Da s proljeća dođem, zašto nisam ptica, da opet vidim neka draga lica? Ivica Smolec |
02.04.2007., ponedjeljak
JA VIDJEH
|
Ja vidjeh sunce gdje se s mora diže pod bujnom grivom od zlaćenih zraka, a u licu mu takva sjajnost zraka kao da plamen iz pučine liže. Vidjeh kad grane rosom se ogrnu, ružu kad cvatuć takvom bojom sine te svak bi rekao, motrec iz daljine: to vatra gori na zelenom trnu. Proljeće vidjeh, zemlju obnovljenu, i mlade travke kad se blago pruže i kad bujaju mlađanim životom. I vidjeh jednu božanstvenu ženu pod ranim suncem kako bere ruže i sve na svijetu zastire ljepotom. Matteo Maria Bioardo |
01.04.2007., nedjelja
ZAGRLJAJ
|
Što šapću tvoje oči brzim pticama s dalekih obala? Nevidljiva u djetelini na tvojim usnama treperi večer zvjezdana. Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad. Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici prikrivam tjeskobu golog cvijeta. Ti me tješiš osmjehom što blješteći baca tamnozelenu sjenku na ostavljeno jezero. Večer je crvenozlatna i tako bliska javi. Ptice prelijeću nad nama zamišljeno. Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato. Vesna Parun |
