Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina,
bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo
ogrlicu pjesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
Kada god čujem stare priče o ljubavi,
to je stoljećima stara bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvijek gledam iznova u prošlost,
na kraju uvjek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu
vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.
Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.
Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u
tebi,
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:
Univerzalna sreča, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju.
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.
R. TAGORE
Post je objavljen 09.04.2007. u 23:29 sati.