LOTOS
05.10.2006., četvrtak
ZEDJ
|
Nebo upija moju povrsinu, gladna vatra przi razinu mojih ociju, nebo upija moju mokru kozu sastavljena od prozirnih struja, moje glatko tijelo ranjeno skoljkama, moju dubinu i miris slanog krajolika alga, nebo trazi vlagu mojih ostrva i vuce me bezdan, u usijani pijesak lave i razdire mi put. Sunce je nezasitan noz zaboden u srediste zedji, u ovo more pepela. Nebo upija moje krosnje i pali lisnato meso mog rasta, na rubovima zemlje, nebo prozdire moje sokove i susi med u krvotoku debla i razdire korijenje mojih stopala, moje prste, moj mrak, nebo je gladno medju haljinama ljeta i spaljuje moj potiljak. Sunce je nezasitan noz zaboden u srediste zedji, u ovu sumu pepela. Oborena kao igracka strave, ja branim ovaj prag i okus zita, ja se svijam do mulja do napukle kore mog cela, ja vicem, a nebo je nezasitno, ono je crno srce na vratima sunca. Irena Vrkljan |
