LOTOS
25.04.2006., utorak
Mesa Selimovic
|
Ne volis da budes na smetnji, ne volis da te ko krivo pogleda,ne volis da ti iko ruznu rijec kaze. Kako onda mislis da zivis. Dusa moze cesto da odrzi tijelo, ali tijelo dusu nikad; ona posrce i gubi se sama. Ako bismo otpatili svaciju nesrcu, sta bi bilo od nas? Najmanja je mogucnost da pogrijesim ako budem cutao. -Sta bi ti savjetovao covjeku kome zelis dobro? -Da se svojim misljenjem ne izdvaja medju ljudima s kojima zivi. Zato sto ce se onemoguciti prije nego sto ista ucini. -Drugi moj savjet covjeku kome zelim dobro bio bi: ne govori uvijek ono sto mislis. ...sve je moguce, sve je na dohvat ruke, samo se covijek ne smije predati. Tesko je dok se ne odlucis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobjedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen i pun prijetnji. Sve cemer, sirotinja, glad, nesrece... A zato je tako? Ne znam. Mozda zato sto smo po prirodi zli, sto nas je bog obiljezio. Ili sto nas nesrece neprestano prate, pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se da cemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas. Zar je onda cudo sto se uvijamo, krijemo, lazemo, mislimo samo na danasnji dan i smo na sebe, svoju srecu vidimo u tudjoj nesreci. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas a mi smo i na tome zahvalni. Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota. Cetrdest mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje. Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Smijesno je mozda, bio sam covjek s onim od juce, i hocu da budem covijek s ovim od danas, drukcijim, mozda i suprotnim, ali me to ne buni, jer covjek je promjena, a zlo je ako ne poslusamo savijest kad se javi. Niko nikom ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko moze covjek sam sebi. Nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo sto je proslo. Nije vazno sto ne cinimo dobro, vazno je da ne cinimo zlo. Ko oprosti on je najveci. Lijepo je osjecanje ponosa, brani nas od kajanja. Nekad i sad to su dva covjeka. Ali ponekad, ne tako cesto, kad mi se zgadi laz,onda govorim istinu. Crno je, u teskom vremenu zivimo, a zivimo jadno i sramotno. Utjeha je samo sto ce oni koji budu poslije nas zivjeli, preturiti preko glave jos teza vremena, i pominjati nase dane kao srecne. Lako ce se sporazumijeti dva covjeka koji misle. Kud vojska prodje trava ne nice, ali nicu djeca. Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objasnjavati ni traziti joj razlog. Od pamtivjeka sinovi su nerazumniji od oceva, i razuma bi tako sasvim nestalo, ali srecom, sinovi postanu razumni cim postanu ocevi. Nemojte nikad reci da ste sreli najglupljeg covjeka; uvjek se moze desiti da ga neko pretekne! Sve ce proci. Ali kakva je to utjeha? Proci ce i radost, proci ce i ljubav, proci ce i zivot. Zar je nada u tom da sve prodje? Pretvorio sam se u covjeka koji moli, a to je posljednje bice na zemlji. Ispod toga nema nista. Zaustavice te na svakom koraku, ogadice ti svaki pokusaj, ponudice ti bezbroj dokaza da je najbolje cutati, mirovati, gledati iz prikrajka. Ono sto nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo. ...nije tesko kad biju, tesko je kad cekas. Gledas i cekas, pa boli unaprijed. Boli i poslije, ali je to lakse. Covjek je nepopravljiv, i najcesce laze sam sebi. Muz koji zeli sebi dobro, poslusace ono sto mu zena kaze. Svakome ce priznati pravo da me prevari, osim prijatelju. Neprijateljstvo obavezuje kao i prijateljstvo. |
