LOTOS
13.04.2006., četvrtak
STAKLENA ULICA
|
Svaku vecer staklenom ulicom prolazim i kao da nikad nisi otisla sakupljam te u krhotinama svojih misli i gledam, kako u kapima mjesecine izmedju drvoreda sjecanja plamtis. Hodam, tko rano, jutarnjim satima a ti me svojom sjenom pratis i ne remetimo njeznost krosnji, jer one poznaju mirisni sum pjesme i nase korake pamte kao svakodnevne, pamte i ne zamjeraju im prolaznost, ne placu, vec onako sjetno u kutu nasih zjenica, sute. Dobro dosla si, i ako im je tesko podjeliti tvoje osmjehe u pamcenju, za njih si uvijek dobro dosla, jer kad zavrsi dan ili zapocne noc, ti si kao utjeha i vjerovanje ili obratno, ne sjecam se vise, ali pamtim, kakao si vec jednom dolazila s nadom na obrazima niz staklenu ulicu i kako si kazaljke na satu zanemarivala, i onda, onda si u srcu, s tim tvojim glasom sto ga pamtim niz staklenu ulicu opet otisla, i po kozna koji put si, izmedju drvoreda sjecanja u kapima mjesecine ostala plamtiti. Zal Kopp |
