LOTOS
10.04.2006., ponedjeljak
***
|
Evo vec danima se trudim da ne mislim na Tebe. I stalno se sve zavrsava samo na bijednim pokusajima da Te zaboravim. Pred ocima mi tvoj lik, onako njezan i mio,pogled strastven pun ceznje i zeljan mojih dodira. Ljudi kazu da jedino oci nikada ne lazu, samo duboko pogledaj u njih i vidjeces dusu covjekovu. A u tvojim ocima vidim sigurnost, tugu, pozudu i vidim sebe. Ne sjecam se da su me jos neke oci tako gledale kao tvoje. U tvojoj blizini osjecam nemir u tijelu. Kao da me neka sila vuce ka Tebi. Kada nisi pored mene tada me jedino misli o Tebi cine sretnom i ispunjenom. I dok mislim o tebi postojis samo Ti i praznina koja nam je sudjena. A onda osjetim kako mi tijelo podrhtava. To je samo pozuda i to ce proci. Tada pomislim, da ce se vec prvog jutra, jos dok se sunce bude radjalo sve rasprstati kao sitne cestice koje lete po sobi i prelamaju se na suncu. Da ce sva ta pozuda nestati u prvom jutru koje docekam sa Tobom. I da ce tada ova praznina koju osjetim kad nisi tu postati nepodnosljiv bol. Znas onaj koji kida dusu i ostavlja trag. Zato cu se polako povuci. Mozes me nazvati i kukavicom i izdajicom ali ja nemam snage da se borim protiv sebe. A ako ostanem moracu. Jer tebe ce pozuda proci a mene rane ne. |
