LOTOS
25.03.2006., subota
Pjesma
|
U dubini moje duse je pjesma koja nece u rijec da se odjene. To je pjesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju, ona mi osjecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi. Kako da je izdahnem kada se plasim da je zrak ne zaprlja? Kome da je ispjevam kad je navikla da zivi u mojoj dusi kao u svome domu te se plasim da se slusanjem ne povrijedi? Ako mi u oci pogledate, vidjet cete sjenku njene sjenke, i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osjetit cete njeno treperenje. Svojim djelima je iskazujem kao sto jezero odrazava sjaj zvijezde, moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca, otkrivaju tajne ruzinog cvijeta. U meni je pjesma koju tisina objavljuje, a buka sputava; koju snovi izgovaraju, a java progoni. To je pjesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji ce je ispjevati, niti Davida koji ce je odsvirati. To je pjesma mirisnija od jasminovog cvijeta, i nema sjeciva koje je moze raniti. Bolje je cuvana od djevojackih tajni, i nema strune koja je moze prisvojiti. Ko moze sjediniti huku mora i pjesmu slavuja, ko moze spojiti oluje sa djecijim uzdasima? Koje ljudsko bice moze bozansku pjesmu ispjevati? C.Bukovski  |
