LOTOS
28.12.2005., srijeda
Fantazija
|
Zboris; a dusa uz mirno popustanje Glasa ti zvuku, citava se predaje Govora tvog umiljatim valima i ko tudje, kraju odlazi. Toplinom plovi sunca, koje zapada Dok osmjeh njegov raj i tople pustosi: Bijele ptice prolijecu nad morem; Prolaze zeleni otoci. Hramovi sjaje na strmim vrhuncima Ko mramor bijeli u cas rujna sumraka. Na zalima su cempresi zatreptali. I guste mirte mirisu. Daleko miris s vjetrom slanim putuje I mjesa se s tromom pjesmom mornarskom, Dok ladja, stignuv ispred luke, s jarbola Vec spusta jedra crvena. U drugu redu niz akropolu Djevojke. Nose lijepe bijele pepelove; Vijenac na glavi, a u ruci lovorje. Pruzajuc ruke pjevaju. Usadiv koplje u pijesak rodjeni Na kopno skace covjek sjajna oruzja. Je li to Alkej, koji se iz bojava Djevama vraca Lezbijskim? Vladimir Nazor |
