LOTOS
25.07.2005., ponedjeljak
pismo...
|
Kako je bolan rastanak... Da svi rastanci su bolni, kao smrt, da, i ona je bolna. Uzdah rastanka je miris smrti... On nam samo donosi vjest, o onom sto svakog ceka. Kako smo samo u srcima tuzni. Ovaj svijet je pun granica, i mi ih moramo postovati. Cijena koju moramo platiti je da nismo zajedno. Ljudi su ograniceni, zato ovaj svijet ima granice, jer ljudi ne znaju sta je sirina duse. Moja nada za tobom nece nikad prestati. Sad kad smo okruzeni sa prolaznostima ovoga svijeta, vidimo da jedino ljubav nije prolazna... Voljela bih ti toliko toga reci, ali bojim se da ces biti jos tuznija nego sto si sad. Trudim se pisati radosna pisma, ali ne uspjevam. Kako je to moguce? Kad mojim venama tece krv zvana tuga. Tezak je okus boli. Evo ja ti pisem o boli, a ko bolje zna sta je bol od tebe. Tebi je sudbina darovala bol, a meni tugu...Al opet zahvalna sam onoj slucajnosti, sto mi je bila podarena da upoznah tebe...(ovo pismo ide nekom na krk-sto je na odmoru) :)) |
