LOTOS
10.07.2005., nedjelja
NE VOLIM TE JER TE VOLIM
|
Ne volim te zato sto te volim i od voljeti te do ne voljeti te stizem i do cekanja kada te ne cekam srcem mi struji studen i plam. Ne volim te zato sto te volim i beskrajno te mrzim, a mrzeci te molim, i mjera moje putujuce ljubavi jest da te ne vidim i poput slijepca volim. Mozda cu potrositi sijecanjsku svjetlost, okrutnu zraku, svoje beskrajne srece, ukravsi i sebi kljusc spokoja. U ovoj historiji samo ja umirem i umrijet cu od ljubavi jer te volim, jer te volim, ljubavi,krvlju i ognjem. Pablo Neruda POCI CES SA MNOM "Poci ces sa mnom"-rekoh- i nitko nije znao gdje i kako drhti moja bolna dusa i ne bijase za me karanfila i barkarola, nista, jedino rana ljubavlju otvorena. Ponovih: podji sa mnom, kao da vec umirem i nitko ne vidje mjesec na usni sto mi krvari, nitko ne vidje tu krv sto se penjala u tisini. O lubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem! Ali kada sam cuo tvoj glas kako ponavlja "Poci ces sa mnom"-kao da si oslobodila i bol i ljubavi i bjesnilo zarobljena vina. sto se iz svog potopljena podruma uspinjalo, i ponovo na svojim ustima osjeti okus plamena, krvi i karanfila, kamena i paljevine. Pablo Neruda DIVNO JE LJUBAVI ZNATI Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplicem svoje brige kao mreze zapletene. Odsutno, tvoje srce plovi snovima, ali tijelo ti dise tako napusteno, trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san kao biljka sto se udvostrucuje u sjeni. Uspravna, bit ces druga sto ce zivjeti sutra, ali od onih granica izgubljenih noci, od ovog bit i nebit u kojem se nalazimo nesto ostaje i vodi nas svijetlu zivota kao da je pecat sjene obiljezio vatrom svoja tajnovita stvorenja. Pablo Neruda LJUBAVI Ljubavi, od zrna do zrna,od planete do planete, mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima, rat sa svojim cokulama krvavim, ili dan i noc klasa. Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave, violine prolazne jeseni izbodene, radost je ponavljala usne kaleza, bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa. U svim republikama razvijao je vjetar svoju neporocenu zastavu, svoju ledenu kosu i zatim se vratio cvijet svom cvjetanju. Ali jesen u nama nije nikad ovapnjela. U nasoj domovini nicala je i rasla ljubav sa svim zakonima rose. Pablo Neruda AKO ME ZABORAVIS Hocu da znam jednu stvar. Znas kako je to ako gledam kristalni mjesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano tijelo klede, sve me odvodi tebi kao da je sve sto postoji, mirisi, svjetlost, metali poput barcica sto plove ka oostrvima tvojim koja me cekaju. E, pa dobro, ako malo pomalo prestanes da me volis i ja cu prestati tebe da volim malo-pomalo. Ako me odjednom zaboravis ne trazi me jer bih te ja vec zaboravio. Ako smatras dugim i ludim vjetar zastava sto prolazi kroz moj zivot i odlucis da me ostavis na obali srca u kome imam korijena zapamti da cu tog dana, toga cas dici ruke iscupati svoje korijenje u potrazi za drugim tlom. Ali ako svaki dan, svaki sat, pristanes da mi budes sudbina s neumoljivom slascu, ako se svakog dana popne jedan cvijet do tvojih usana trazeci me o ljubavi moja, o moja u meni se sva ta vatra ponavlja, u meni nista nije ugaseno ni zaboravljeno, moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena, i sve dok zivis bice u tvojim rukama ne napustajuci moje. Pablo Neruda GLADAN SAM... Gladan sam tvojih usta, glasa i tvoje kose i ulicama hodam ne hraneci se, tih, kruh mi ne daje snagu i zbunjuje me zora, trazim tekuci zvuk tvijih koraka u dnu. Izgladnjeo sam za tvojim smijehom sto klizi, za tvojim rukama boje bijesne zitnice, gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju, zelim ti jesti kozu od netaknuta badema. Zelim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti, nos koji vlada na tvom oholom licu, zelim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica. i gladan idem i vracam se njuseci sumrak trazeci te, trazeci tvoje toplo srce kao neka puma u samoci Quitratue. Pablo Neruda NA MOME SUTONSKOM NEBU Na mome sutonskom nebu ti si poput oblaka i tvoja boja i oblik su onakvi kakve zelim. Moja, moja si, zeno usana slasnih, moji beskrajni snovi u tebi zive. Svjetiljka duse moje rumenilom ti boji noge. Moje vino trpko naj sladje je na usnama tvojim, oh, zetelice moje sutonske pjesme, kako te moji samotni snovi osjecaju mojom. Moja si, moja i ja klicem u popodnevnom povjetarcu, a vjetar prenosi moj udovicki glas. U dubini ociju mojih ti lovis, tvoj nocni pogled se zaustavlja poput vode tvog otimanja. Zatocenica si u mrezi moje muzike, ljubavi moja, a mreze muzike moje kao nebo su siroke. Na obali tvojih tuzni ociju dusa mi se radja. U svojim tuznim ocima pocetak je zemlje snova. Pablo Neruda |
