LOTOS
01.07.2005., petak
Zaboravio sam ljubavne rijeci
 Zaboravio sam ljubavne rijeci Koje sam ti onda saptao. Ali pamtim kako bi list Odozgo s grane Na tebe, Na mene, Pao. Necu otici na ono mjesto. Mogao bi list sa grane da pane Kao i prije- A tebe tu nije, Ni mene. Camil Sijaric  TI KOJA IMAS RUKE NEVINIJE OD MOJIH Ti koja imas ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbriznost. Ti koja umijes s njegova cela citati bolje od mene njegovu samocu, i koja otklanjas spore sjenke kolebanja s njegova lica kao sto proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime pocinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu lezaju, i noc tvojega glasa vocnjak jos nedodirnut olujama. Onda ostani pokraj njega i budi poboznija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka sto se priblizuju neduznim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huci. Seci njegovim zalom.Neka te susrecu ozaloscene pliskavice. Tumaraj njegovom sumom. Prijazni gusteri nece ti uciniti zla. I zedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti ce ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u nocima ostrih mrazova. Neka te miluje djecak kojega zastitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti mirise cvijece koje ja zalivah svojim suzama. Ja ne docekah najljepse doba njegove muskosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustosili pogledi gonica stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja necu nikad voditi za ruku njegovu djecu. I price koje za njih davno pripremih mozda cu ispricati placuci malim ubogim medvjedima ostavljenoj crnoj sumi. Ti koja imas ruke nevinije od mojih budi blaga njegovu snu Koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nesto o njemu, da nemoram pitati strance koji mi se cude, i susjede koji zale moju strpljivost. Ti koja imas ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu! Vesna Parun MNOGO SAMUJES... Mnogo samujes i dugo mi cutis sine moj, zatravljen si sa snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, spustene vjedje i glas kao skripa tamnickih vrata. Izidji u ljetni dan, sine moj. -Sta si vidio u ljetni dan, sine moj? -Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vjecno, a covjek slab i kratkovjek. -Sta si vidio, sine moj u ljetnji dan? -Vidio sam da je ljubav kratka a glad vjecna. -Sta si vidio, sine moj u ljetnji dan? -Vidio sam da je ovaj zivot stvar mucna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesrece, da zivjeti znaci slagati varku na varku. -Hoces da usnes, sine moj? -Ne oce, idem da zivim. Ivo Andric Ex Ponto  KAD PTICA PRESTANE VOLJETI Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaze: "Odleti sada hiljadu milja daleko da nebi gledala ravnodusnost kako se gomila u mojim zjenicama...!" Jer ptica nije troma kao covjek; daljina je za nju leprsanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav. Ne kaze joj:"Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje, da ne cujes kako pjevam u predvecerje njeznu uspavanku drugoj dragani koja lezi sa kljunom u mom krilu...!" Jer ptica nije povrsna kao covjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju jos snaznije i umjesto umirujucih zvukova uspavanke cjela bi suma morala slusati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol... Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci. A covjek, kad prestane voljeti drugog covjeka, od stida i pomutnje nezna sto bi, i bjezec sve dalje od njega, ugnjezdi u svom srcu njegovu tugu... Vesna Parun PJESMA MRTVOG PJESNIKA Moj prijatelju, mene vise nema. Al nisam samo zemlja, samo trava. Jer knjiga ta, sto drzis je u ruci, samo je dio mene koji spava. I tko je cita-u zivot me budi Probudi me, i bit cu tvoja java. Ja nemam vise proljeca i ljeta, jeseni svojih nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se nista od svijeta nemoze da prima. I sto od svijetlog osta mi zivota, u zagrljaju ostala je rima. Pred smrcu ja je sakrih(koliko mogoh) u stihove. U zaru sam ih kovo. Al zatvoris li za njih svoje srce, oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga i ja cu te prijeci ko bujna rijeka u korito novo. Jos koji casak htio bi da zivim u grudima ti.Sve svoje ljepote ja cu ti dati.Sve misli, sve snove, sve sto mi vrijeme nemilosrdno ote, sve zanose, sve ljubavi, sve nade, sve uspomene-o mrtvi zivote! Povrati me u moje stare dane! Ja hocu svijetla!Sunca, koji zlati sve ceg se takne. Ja topline hocu i obzorja, moj druze nepoznati. I zanosa!Zvijezda, kojih nema u mojoj noci.Njih mi, dragi, vrati. Ko oko svijetla leptirice nocne oko zivota tuzaljke mi kruze. Pomozi mi da dignem svoje vijedje, da ruke mi se ceznucu pruze. Ja hocu biti mlad, ja hocu ljubit, i biti ljubljen, moj neznani druze. Sav zivot moj je sad u tvojoj ruci. Probudi me!Prozivjet cemo oba sve moje stihom zadrzane sate, sve sacuvane sne iz davnog doba. Pred vratima zivota ja sam prosjak. Cuj moje kucanje!Moj glas iz groba. Dobrisa Cesaric NE PITAJ Ne pitaj vise zasto te ljubim. Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more. Pitaj otkud stize vjetar proljetni I bijelom ladjom snova tko krmi kad noc nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce. Znas li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti, ali ti zivis daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pecina- o koju se uzalud razbija moj zivot. Ne pitaj zasto te ljubim. Pristupi k meni! Tuzno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta Na visokoj planini zaborava. Vesna Parun |
