LOTOS
06.06.2005., ponedjeljak
NOCNE MISLI
|
Zao mi je vas, o jadne zvijezde, Koje divno tako jasno sjate, Nevoljenom svijetleci i brodaru, Bez nagrade i od Boga i ljudi, jer ne znate, jadne sto je ljubav, Niste za ljubav ikad znale! Bez prekida vode vjecni sati Nebesima vam povorke sjajne. Kakve li ste prevalile pute, Dok ja bijah u narucju drage, Ne misleci na vas ni na ponoc! GOETHE  U SVETLOSTI Vec ocajan i lisen moci, Ja nisam ocekivao spas. Tada u cemernoj samoci, Tvoj njezni zacuo sam glas. I on je bio kao zov Na novi put, na zivot nov. I ti mi ruku svoju pruzi, I ljubav nas u jedno zdruzi. Kako je bila duga noc, U kojoj, draga,tebe snivah! Vec mislio sam; neces doc. I rekoh:ona ti je ziva, u tvojoj zelji, tvom snu, al odista je nema tu. Zemaljskim stazama ne kroci, Ta, cije divne cekas oci. A gledaj: nebo sija plavlje Otkad ugledah tvoj lik. Ljepota, snaga, svijetlo, zdravlje Ugusise u srcu krik. Ocima tvojim obasjani Proticu sada moji dani. Raskosan, rujan vedar, zut, Otvara jesen za nas put. Podjimo zagrljeni, draga, U ovaj zacarani svijet; U ljubavi je cudna snaga, Sto korak pretvara u let. Od poljubaca, zagrljaja Sve oko nas je puno sjaja. Duboka sreca svuda zri, Jer sobom nosimo je mi. |
