LOTOS
28.06.2005., utorak
Kap srece...
 Neznam da li vjetar cuje, tisinu paraju dodiri, obrazi su rumeni... Ja igram u ritmu talasa, dok zelja mi oci zatvara, usne otvaram za tebe! Zemlja nas je zagrlila, na mojoj kozi mjesec sija, krisom nas posmatra... Ja igram u ritmu talasa, dok zelja mi oci zatvara, usne otvaram za tebe... U meni vise nema mijesta, nizasta drugo, osim za tebe "D....." Vrijeme neka stane, nek tako ostane! U meni vise nema mijesta, nema mijesta...[B] ... Dodirni me, zagrli me, poljubi me, osjeti me, daj jos da traje, daj da oci sjaje, daj da usne ljube, daj da dah ne gube... Nek do vraga ide, casovnik i vrijeme, telefon sto zvoni, i tvoje dileme Nek muzika traje, dok letimo kroz snove, ma pusti principe, i mamu sto te zove... Jer nikad vise, neces biti ovo, sto igramo sada, a sto bi htijela ponovo... Dok skupljas stvari, oblacis odijelo...ja osijecam da je kasno, jer nije ti se htijelo... Nek dovraga ide, casovnik i vrijeme... ***** Stisat cu krv... Pokusat cu stisati krv i voljeti te toplo i tiho kao sto volim vjetar i titranje duboki akorda orgulja... Ponekad sjedim pod svijetiljkom na Pljesavici, sve dok me ne ponese vjetar iznad mog grada u plavicastoj idili, i dalje, iznad Une, iznad polja. Ponekad zazelim da podjemo zajedno, da te naucim lebdjeti iznad vremena i materije. I tada te vidim dolje, okovanu lancem vremena. Stisavam akorde svoje krvi i silazim da pjevamo toplo i tiho, uz neke tuzne orgulje, tako daleko od sunca. Ponekad, kad nemogu stisati krv, dotaknem tijelo druge djevojke i gnjecim ga u negativ svog tijela, i lebdim s njim iznad materije, u susret spoznaji. Kad ne mogu s tobom. I tek kad spoznam da to tijelo nemoze patiti, vracam se tebi. Pa ako i dokucim spoznaju, zelim je podijeliti s tobom. Pa ako i ne znas letjeti, stisat cu vjetar, orgulje i krv, odbacit cu spoznaju i poljubit cu te toplo i tiho. ("mojoj ljubavi "-nadam se da ce joj se svidjet- LJUBAV ***D.Cesaric Od nase ljubavi i srece, Gle, zvijezde su veceras vece; A sum, sto dopire iz grada, Nije"l ko pjesma vodopada? O, to je polet u visinu ! Srca nam zamiru i ginu. U ljubavi bih s tobom, draga, Nestati htio ja bez traga. NESTO OD GOSP. PABLA NERUDE NOCU Nocu ljubljena, vezi srce za moje I neka zajedno u snu razbiju tmine Kao dvostruki bubanj borec se u sumi protiv gustoga zida okupanog lisca. Prolazu nocni, crna zeravo sna sto hvatas niti zemaljskoga grozdja Tacnoscu nekog neredovita voza sto sene i kamenje hladno vuce za sobom vuce neprestano. Zato me ljubavi vezi za cisti pokret. Za postojanost sto kuca u tvojim grudima krilima nekog labuda ispod vode. Da bi na zvezdana pitanja ovog neba nas san odgovorio jednim jedinim kljucem i samo jednim vratima koje zatvori tama. P.Neruda  DIVNO JE LJUBAVI ZNATI Divno je ljubavi, znati da si ovde u noci. Nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplicem svoje brige kao mreze zapletene. Odsutno, tvoje srce plovi snovima, Ali telo ti dise tako napusteno. Trazeci me uzalud. Dopunjujuci moj san kao biljka sto se udvostrucuje u seni. Uspravna, bit ces druga sto ce ziveti sutra. Ali od onih granica izgubljenih noci, od ovog biti nebiti u kojem se nalazimo nesto ostaje i vodi nas svetlu zivota kao da je pecat sene obiljezio vatrom svoja tajnovita stvorenja. ***PABLO NERUDA Sonet 45-NERUDA Ni jednog samog dana ne budi mi daleko, jer- ne znam to reci- dan je dug veoma, i ja bih te kao cekao na stanicama kada vozovi zaspu negde u daljini. Nemoj otici ni casa od mene, jer tada u tom casu se skupe sve kapi nesanice i mozda vas celi dim koji kucu trazi dodje da ubije moje izgubljeno srce. Ah, nek se nelomi tvoja sena na pesku, ah, nek ti kapci ne lete u odsutnosti; ne odlazi ni minut, o premila moja, jer bi u tom minutu bila tako daleko, da bih ja celu zemlju prosao pitajuci hoces li doci il ces me pustit da umrem. NERUDA [/B] |
