...trapped in thinking...
Ponekad je teško postojati u ovom svijetu tako punom mržnje, netolerancije, predrasuda sve to tako udaljava kad to gledaš intenzivno ko ja danas …tužna sam zbog toga jer svijet kakav jest mogu samo neumorno promatrati i čekati kad će ljudi shvatiti da nisu uvijek u pravu i da preočito pokazuju svoje licemjerje…ne volim biti u stanju ko sad…volim razmišljati ali kad dođem do rješenja…sada ga ne vidim ni ne raspoznajem…
…I još uvijek vjerujem u ljude, u njihovu dobrotu…i ne nije problem da se osjećam slabo ne naprotiv pronašla sam onu snagu u sebi koja je bila potisnuta bolešću ali ne vidim smisao trošenja te snage na stvari koje su u današnjem svijetu normalne, stvari koje većina radi …
…I usprkos toj snazi u danima poput ovog osjećam se slabo ali ne u smislu prije navedenom nego upotrebe riječi i pokušavanja uspostavljanja dodira sa nutrinom svake osobe,
sagledavanje sa svih strana i onda onaj korak usmjeravanja koji je tako propao…
…i tu moja snaga opada.
bojim se približavati biločemu.imam osjećaj da sve uništavam.iako se trudim biti i ponašati se u skladu svog srca.katkad zaboli.
