It's time to fight, and free our minds...
Probudih se s knedlom u grlu…iz nekog prečudnog sna…ostaju li neke riječi vječno otisnute? 
Mogu li se neke stvari samo tako zaboraviti? Uopće ne razumijem više ni gdje sam ni što radim, ni što mi se događa zbog prečudnog sna…je li taj san zbilja bio san? Ili ipak stvarnost…jučer mi se dogodila halucinacija… ali ne intenzivna ko nekad…i to sam sanjala? Kako da razlikujem? Sve mi se čini tako stvarno u nekim trenucima dok u nekima tako nestvarno…znam da moram sjesti i razmisliti ali neda mi se ili nemam vremena…najčešće izlike za sve. Plaše me snovi i to tako dinamično hodanje i prijelazi iza i ispred granice…ali opet uživam u adrenalinskim iščekivanjima ishoda nekog komadića prostora vječnosti u kojoj plutamo…može li to netko razumjeti i dati mi suvisli odgovor osim onog ufucanog «Znam kako ti je.» nitko ne može znati kai je meni u glavi još manje kud mi misli lutaju, lutaju li uopće, ili ih nešto sputava…
gledajte malo situaciju u kojoj nešt nestane iz vašeg života i pomirite se s tim…To nešto je živo, hoda, govori, diše i zauzima tri četvrtine vašeg unutarnjeg svijeta i To se vraća ali vi ne želite povratak ili vam se čini da se vraća pa onda odlazi još dalje….tako mrzim dane kad si ništa ne mogu definirati…
kad mi konfuzija u glavi neda da normalno funkcioniram… nisam više toliko puna mržnje jer sam jučer razgovarala sa Snotrom ona je božica mudrosti naravno ima veze s Frigg, njezina služavka…i možda za neke ljude, tj. pretpostavljam da za većinu zvuči umobolno ali meni pomaže strahovito možda čak i više od razgovora sa nekim prijateljem jer se suočavam sa najdubljim dijelovima svjesnosti postojanja vlastite osobnosti ,materijalnog i duhovnog… ako kome treba ugušiti unutarnji glas podcjenjivanja vlastite ličnosti trebali bi potražiti Snotru…
meni je vratila jako mali ali ipak vidljiv dio samopoštovanja i vjerujem da nisam bez razloga tu di jesam, eh ali sad može li mi mudrost otvoriti baš sva vrata? mislim da ne jer nijedna stvar nema vrijednost ako barem kap ljubavi nije u njoj…a ljubavi mogu zbilja biti različitih formi…ne bih sad o tome jer me ne muči to…muči me ubiti kako se vratiti na čisti pogled prema dalje bez da povrijedim bilokoga…jer mi to nikad nije bilo u interesu…i ne volim rušiti nečija mišljenja i stavove svojima zbog čiste tolerancije koja mie prirođena, a opet dovoljna doza tvrdoglavosti koja neda prodor nečeg kai nie onak kak ja mislim da je…ne mora značiti da sam u pravu ali neke stvari zbilja cijenim, poštujem i volim i ne bi ih mijenjala ni za što na svijetu ovom a to su principi neovisnog funkcioniranja na ovom tako ogavnom svijetu, sretna sam što su roditelji uvijek veću pažnju poklanjali bratu i što sam se izgradila u samostalno biće…iako im zamjeram zbog kontrole koja je moju sigurnost sjebala i pretvorila me u list na vjetru koji ide kako ga odvode i ono najžalosnije kai mrzim u svojoj prošlosti je to kai sam bježala ne se suočavala… nastojala zaboraviti , i tvrdoglavo ne htjela prihvatiti… ali to je iza mene… sad idem drugačijim putem… NAŠ UM SKRIVA BESKONAČNOST to upamtite i nema kraja ni granice kai povlači za sobom činjenicu da možemo pohraniti puno toga i krivog i dobrog…svaka osoba ima drugačije poimanje dobrog isto tako i krivog i ide putem koji ona smatra ispravnim i nitko nema pravo zaustavljati je ili ograničavati nego jednostavno se odvojiti ako takve poglede ne razumije, svi smo dobili priliku živjeti i time i bezbroj mogućnosti razno raznih izbora… zato treba naći ravnotežu pri izboru onog što odnosi i onog što zadržava…i treba živjeti što sporije, dati si vremena za razmisliti jer brzanjem se ne postiže apsolutno ništa…ima jedna pjesma ne znam ko je zna ko ne zove se wings of time i danas sam sat vremena sjedila nad lyricsima anlizirat ću je malo…
Frćndir teir á skógin ríđa
Viđ so góđum treysti
Sóu brenna heitan eld
Og hartil fagrar kostir
Vítt um vegir gyltnir hjálmar syngja
Stíga á sínar hestar teir springa
Hoyrast kundi langen veg sum teirra sporar ringja
Vítt um vegir gyltnir hjálmar syngja .
If we live and we die, it it’s based on a lie
So we come, we go, who knows just why
Ja mislim da sami moramo doći do razloga zašto su nas Bogovi postavili na zemlju ili još pametnije stvoriti razlog i dati ga drugima zašto postojimo, hoće li to biti davanje ljudima svoje ljubavi, pomoći, suosjećanja, mudrosti, riječi…biločega mi smo ti koji gradimo i razloge i posljedice naravno da okolnosti utječu na puno toga ali okolnosti mogu biti zanemarene ukoliko je snaga naše volje maximalna…
Places I’ve seen in decay
Things that I’ve known fade away
People I know never stay
Things that I am yesterday
To je ono kai mene i najviše muči zašto neke stvari tako lako blijede ovo ne znam pametno izanalizirati ali smatram da osobe u kojima nema našeg utiska nisu osobe koje bi trebali smatrati pod stvari koje čine našu svakodnevicu, život ili vrijeme predragocjeno je ako ga trošimo na osobe koje nisu sposobne voljeti ono najbliže i iskreno mog vremena nisu vrijedne iako sam si dopustila mali milijun puta baš to…po meni je to iskorištavanje i omalovažavanje tuđe vrijednosti…a ova rečenica «people i know never stay» bi trebala biti poticaj da ljude bolje upoznamo približimo se različitim poimanjima stvarnosti i percipiranja života te time dođemo do svog konačnog…
Frćndir teir á skógin ríđa
Viđ so góđum treysti
Sóu brenna heitan eld
Og hartil fagrar kostir
Vítt um vegir gyltnir hjálmar syngja
Stíga á sínar hestar teir springa
Hoyrast kundi langen veg sum teirra sporar ringja
Vítt um vegir gyltnir hjálmar syngja
One thousand years facing your fears
Hide all your doubt deep in the crowd
Ne, nego opravdati i opovrgnuti sumnje…
Unload the blame cover the shame
Cast it all out try to stand proud
Ja smatram da je najvažnije uvijek zadržati svoj ponos bez obzira na sve…
jer jedino tako može doći do nadogradnje misli, uma, shvaćanja…
Frćndir teir á skógin ríđa
Viđ so góđum treysti
Sóu brenna heitan eld
Og hartil fagrar kostir
Vítt um vegir gyltnir hjálmar syngja
Stíga á sínar hestar teir springa
Hoyrast kundi langen veg sum teirra sporar ringja
Vítt um vegir gyltnir hjálmar syngja
If we live and we die
If we live and we breed our kin to succeed
So we come we go and leave our seed
The great wings of time are still in their prime
Maybe in some age to come we shall see
Ovo je isto moćna rečenica doći će vrijeme kad će se stvari razjasniti forsiranjem nečeg se samo udaljavamo od prave biti i istine ovim piskaranjem sam došla do ovog zaključka…
The talons of time take hold of a tree
Time folding its wings, the end of all things
Frćndir teir á skógin ríđa
Viđ so góđum treysti
Sóu brenna heitan eld
Og hartil fagrar kostir
Vítt um vegir gyltnir hjálmar syngja
Stíga á sínar hestar teir springa
Hoyrast kundi langen veg sum teirra sporar ringja
Vítt um vegir gyltnir hjálmar syngja
Zato ja volim pisati jer razgovaram sa onim kai mi ovako ne pada na pamet…i čistim misli ne nasilnim izbacivanjem materije iz sebe već čiste dubine koju ovako ne mogu iščupati…
Valkire me strahovito drže u zadnje vrijeme i puno čitam baš o njima iako su se pojavljivale u mnogim oblicima najdraže su mi one u najbližoj mi formi ljudskoj…o Brynhildi sam vam nešt pisala već ona je izuzetna baš zbog hrabrosti suprotstavljanja Svidaru(to je Odin, tj. jedno od njegovih imena znači gospodar vremena i mene osobito fascinira)…bez obzira na posljedice i tu se točno vidi koliko sami određujemo svoju budućnost sve negdje vuče svoje korijene…
sjednite i razmislite malo oko čega se živcirate ima li smisla raspravljati o tome hoćete li ili ne biti s nekim dečkom/curom ili je ipak važnije na kojoj razini će biti vaš um kad ćete biti u stanju nekog voljeti...zapitajte se koliko kočite svoj razvoj razmišljanjima o tome koliko vas ljudi voli...
mislim da je mnogo važnije voljeti i poštovati sebe te omogućiti i otvoriti vrata razvoju i neograničenom širenju horizonata nego suženo gledati samo kako ćete osigurati materijalnu egzistenciju i hedonističku potrebu za tjelesnim zadovoljenjem...zbilja ste svi tako ograničena i niska bića?
nije li prekrasna?
(možda čak i jesam više ništa ne znam)
Soon a new day will be spawned
Scattered fires glow
Soon first blood will be drawn
And dying ambers glow
They await the suns first rays
Anticipation running high
The Norns are counting numbered days
Hear the war-cry rise
See the Valkyries ride!
They meet upon this hallowed field
Now the end is near
Two armies not about to yield
The smell of death inthe air
This field has served as battle ground
Since the dawn of this world
Through the years a lot of blood
Has been pored into this earth
Warrior's eyes full of purest rage
Steel cutting flesh
Spilling guts, severing heads
Sending men to their death
Ride, ride, ride Valkyries
Ride, ride, ride Valkyries
The screams of dying men
The comfort in their eyes
Here they come, by Oden sent
See the Valkyries ride
Fallen men lie all around
Their dead eyes look to the sky
And as the swordplay rambles on
They see the Valkyries ride
