nothing pass everything stays
Stala sam uz stablo.
Ne vidim korijen.
Stojim i pokušavam
Krenuti dalje.
Ruke igraju igru
S korijenjem.
Pokušavam se osloboditi
Snažnog stiska.
Baš i nisam uspješna u tome.
Opiranje želji sudbine,
Dovodi me do vrhunca boli.
Upletena u mreži,
Izmučena do granice izdržljivosti,
Hvatam kanđe vrane.
Ona me odvodi do visine
Koju može doseći.
Više se ne mogu držati.
Poput uvenule tratinčice,
Moja glava dodiruje dno provalije.
Igra je završena.
Još jedan grumen nevolje
Stoji na putu.
