sretna vam godišnjica kurtove smrti
Oblaci dima otkrivaju novu stubu. Hodam pokušavajući doseći vrh ljestvi mog života. Opojni mirisi prošlosti zovu me da ih pojedem. Borim se sama sa sobom. Mačevima razrezujem tugu iz prošlosti ali ona mi se neprestano približava i postaje moja opsesija. Ovi dani kao da me polagano vuku u zakopanu tugu. Ne mogu je jasno osjetiti kao nekad. Tupava bol koja me nekad proždirala opet je uzela zamah i približava se. Ona svojom neukrotivom snagom i žestinom briše osmijeh s mog lica. Davno zaboravljena lica i prizori dižu se iz groblja u meni. Pokušavam ih zaustaviti i vratiti u njihove odaje ali ne žele me slušati. Ne ovaj put. Želio je nestati i ja sam željela da nestane ali on i dalje stoji ispred mene i zuri mi i facu. Prljavština u porama moje kože prekriva nakupljenu sreću. Nerazumljivi glasovi prolaznika žele me vratiti u njihov svijet ali teško mi ih je čuti. Kao da pjevaju pjev besmisla. Odmjeravaju moje proporcije kako bi mi strpali tijelo u njihovu palaču očaja. Na vrhuncu moći svoje sjedam lagano i tiho na električnu stolicu i pokušavam uključiti struju. Dugo ona ne želi proraditi sve dok nije došao trenutak kad sam osjetila prasak u glavi. Rat je završio.
