Danas što da vam kažem danas…
umorna sam nemam snage da ispiskaram to kaj je u meni ali probat ću jer me stvarno guši doslovno. Recimo ovo današnje društvo gdje se sve svodi na neko granjevanje i podjele mi smo punkeri pustite nas na miru mi smo grungeri mi smo rockeri mi smo narodnjaci mi smo šminkeri i tak u nedogled… ne kažem da bi sad svi trebali se međusobno ljubiti i grliti ali malo manje tog da bilo kam dođeš s bilo kim se upoznaš prvo pitanje je kaj slušaš kak da je to važno. Ok nije baš da i nije važno ali ljudi vi shvaćate da zbog glazbe jedni drugima stvaramo neprijatelje i mnogi od nas ne daju ni priliku da upoznaju neke ljude jer slušaju ne znam rock a oni se guše narodnjacima. Mislim to zbilja nema smisla ja razumijem da ima svakakvih ljudi i da se neki međusobno ne vole dok se drugi vole ali nekog odcjepavati od društva jer sluša recimo rock a on sluša ne znam tam nešt deseto. To nije lijepo ljudi a počela sam to primjećivati i doslovno prži moje kapke ali mislim da to uzima zamah i da toga ima sve više. Dajte pa svi smo naposljetku ljudi čemu se cjepkati??? I da još mi nešto smeta u posljednje vrijeme kak da je in biti alternativa… u kurac znate i našla sam hrpu blogova gdje se tam djeca sere kaj sluša neke komercijalne bendove tipa rasmus, tokio hotel, avril, blink 182 i takva sranja i onda su oni kao neki teški rockeri punkeri ili kaj im ja već znam… ljudi dajte shvatite ne možete biti nešt kaj niste ili prek noći postati netko ak ste jučer bili nitko a pogotovo ne možete glumiti i stvarati lažnu sliku sebe prek glazbe to jednostavno nije fer prema glazbi nije shvaćate. Nemojte voljeti nešt zato jer to voli vaše društvo recimo ja sam tu u prelogu u društvu gdje svi slušamo rock osim jednog dečka koji voli narodnjake ali nama to ne smeta naprotiv on voli i rock i s nama ide po koncima i moreš se s njim spominati kak i svakim drugim samo je stvar u toleranciji…. a u čk-u imam frendice koje slušaju svašta ali ni jedna to kaj ja i super se slažem s njima jer se ne želimo cjepkati zbog glazbe. I super nam je i u društvu gdje smo svi isti i u društvu gdje smo različiti makar je meni nekad bolje u prelogu jer mi tam di sam svira ono kaj me usrećuje i ono kaj volim a u ck-u makar je muzika kaj svira koma meni je ok jer sam s društvom koje volim. Zato dajte priliku svim ljudima jer nikad ne znate kako razmišlja netko tko možda ne sluša nešt kak vi to uopće ne mora značiti da se rado i lošoj osobi. A pozeri ti su stvar za koju stvarno nemam volje pisati a iskreno ni želje. Nemojte me loše shvatiti ali malo razmislite o tom današnjem društvu….volim vas…
pisat ću vam o morrisonu
Kako ne kome objasniti da današnja komercijala ne vrijedi ? nemojte se ni truditi nema smisla…
Pisat ću vam o morrisonu hm… da…
« Jim je čitao više nego itko u njegovu razredu. Uradci su mu bili odlični. No sve što je čitao bilo je potpuno neobično. Zamolio sam kolegu koji je posjećivao kongresnu knjižnicu da provjeri da li knjige koje jim navodi zaista postoje ili ih on izmišlja, primjerice engleske knjige o demonologiji u XVI. XVII. Stoljeću. Nikad nisam čuo za njih, ali one postoje, a iz onoga što je jim o njima napisao uvjeren sam da ih je pročitao. Ako ih je pročitao, jedini izvor je kongresna knjižnica. Ostali klinci čitali su autore uključene u naše antologije, a jim je čitao burtonove studije o arapskoj seksualnosti za koje mi nije bilo ni poznato da su tiskane.»
Jimov prof. engleskog jezika Deucalion Gregory
Ah da htjela sam još reći da je morrison jako cijenio elvisa negdje sam pročitala da je svaki put kad bi na radiju pustili nešt od njega on naveo sve da se utišaju i nepomično zurio u radio. To ne iznenađuje jer se ja tak ponašam kad čujem doorse hehe.
Elvis had seks-wise
Mature voice at 19.
Mine still retains the
Nasal whine of a repressed adolescent
Minor squeaks and furies
An interesting singer
At best---a scream
Or a sick croon. Nothing
In between.
Elvis je s 19 imao
Seksualno sazreo glas.
U mom se zadržao
Nazalni cvilež
Potištenog adolescenta
Slabo kričanje i bjesovi
Zanimljiv pjevač
U najboljem- vrisak
Ili bolećivo pjevušenje. Ništa
Između.
Blagoslovi
Primi tu pradavnu
Mudrost
Koje je doputovala
Izdaleka da nas pozdravi
S istoka
Suncem
Pozovi ga glasno
S planine
Visoko, s visokih
Kula
Dok um se
Buni
I kreće prema
Slobodi
Udijeli nam još jedan dan
I sat
Junaku ovog sna
Koji iscjeljuje i vodi nas
Oprostite mi, Crnci
Vi koji se ujedinjujete
Dok ja strahujem i nježno
Tonem u mrak
Jim vas voli i ja vas volim
Bok ljudi uživajte danas
lost in a wilderness of pain
ponekad mi se ćini dae bolje da neke trenutke ispunjene srećom zaboravim ili da ih jednostavno spalim na lomači kao u srednjem vijeku. nije mi teško gutati još koje razočaranje nije mi teško gledati svoje tijelo kako pada niz stube i udara glavom u pod. hm nije mi teško i lijepo je biti tu gdje jesam ali ne razumijem zašto neke stvari samo tako ulaze u moj život bez pitanja predstavljajući se kao one koje me mogu usrećiti ali onda nakon nekog vremena mjenjaju svoju formu u nešto meni strano u nešto što me baca od njih daleko da...i ne razumijem zašto se to ponavlja i stvara na vrpci mog života neizbrisiv trag na sretne trenutke hm... laku noć i da pitam se je li uopće vrijedno nekome vjerovati?
Trenutak uličnog svijetla
Uganula sam zglob
Padam
Slijevam se žlijebom
S visine
Dršćem ulicom mira
Sa željom da dotaknem kraj ulice
Želim proći kroz zonu vremena
S nadom da ću sresti izgubljene
Trenutke prošlosti
Možda negdje daleko ima ljudi
Možda negdje daleko oni plešu
Možda negdje daleko ima sunca
Možda je to negdje daleko ovdje
A ja ga ne vidim
sretna vam godišnjica kurtove smrti
Oblaci dima otkrivaju novu stubu. Hodam pokušavajući doseći vrh ljestvi mog života. Opojni mirisi prošlosti zovu me da ih pojedem. Borim se sama sa sobom. Mačevima razrezujem tugu iz prošlosti ali ona mi se neprestano približava i postaje moja opsesija. Ovi dani kao da me polagano vuku u zakopanu tugu. Ne mogu je jasno osjetiti kao nekad. Tupava bol koja me nekad proždirala opet je uzela zamah i približava se. Ona svojom neukrotivom snagom i žestinom briše osmijeh s mog lica. Davno zaboravljena lica i prizori dižu se iz groblja u meni. Pokušavam ih zaustaviti i vratiti u njihove odaje ali ne žele me slušati. Ne ovaj put. Želio je nestati i ja sam željela da nestane ali on i dalje stoji ispred mene i zuri mi i facu. Prljavština u porama moje kože prekriva nakupljenu sreću. Nerazumljivi glasovi prolaznika žele me vratiti u njihov svijet ali teško mi ih je čuti. Kao da pjevaju pjev besmisla. Odmjeravaju moje proporcije kako bi mi strpali tijelo u njihovu palaču očaja. Na vrhuncu moći svoje sjedam lagano i tiho na električnu stolicu i pokušavam uključiti struju. Dugo ona ne želi proraditi sve dok nije došao trenutak kad sam osjetila prasak u glavi. Rat je završio.
