...Tisuce ljudi prodje kroz nase zivote, Al tko u njemu ostavi tragove? Tisuce pogleda izmjenis s neznancima, Al cije oci nedaju da zaspis? Tisuce osmijeha poklonis bez razloga, Al tko je najljepsi osmijeh na usnama?...
...puna sam inspiracije, a rijeci nikako da krenu... potreban mi je onaj d klik.. valjda ce s pisanjem one samo doci... sjedim u sobi i citam neke stvari davno zapisane prisjecajuci se nekih proslih vremena...evo, jedan me je tekst posebno nadhnuo... opet se obracam onom starom ljubavniku, nekad davno spomenutim u mojim postovima... ;)
...ljubavnice moj, onaj osjecaj pobudjen u meni davno prije jos uvijek tinja negdje duboko u srcu mome... utjeha koju si mi pruzio, u danima kada mi je ona bila potrebna, davala mi je snagu da nastavim... davala mi je snagu da ponosno koracam gradom uzdignute glave... da, ljubavnice moj, ti nikada neces znati zasto su te veceri niz moje lice klizile suze... toliko je stvari koji ti jednostavno nisam mogla opisati rijecima i jos uvijek ne mogu jer jednostavno ne bi shvatio... tvoja prisutnost u mome zivotu bila je nesto sto mi je pruzalo utociste u najgorem razdoblju mojega zivota koje se tu i tamo opet pojavi... tebi sam mogla reci sve bez straha od osudjivanja.... uvijek si bio tu, uz mene... barem u mojim mislima kojima si neprestano koracao... mogli smo satima sjediti bez ijedne progovorene rijeci i osluskivati jeku tisine koja je sitnim znakovima ispisivala nase zivote... i jos uvijek nam nebi bilo neugodno...
...nikada ti nece biti jasno, ljubavnice moja, zasto sam onoga dana okrenuo ledja i odsetao iz tvojega zivota... postoje u meni neke misli i razmisljanja koja znamo samo ja i Ovaj gore sto me vodi... znam da sam neke stvari trebao uciniti drugacije, ali mojim je postupcima upravljala sila koju ti ni sam onoga dana nisam mogao objasniti... jos uvijek ne mogu i nikada necu moci...
...rijetko te srecem, ljubavnice moj... ponekad mi se cak i mislima pojavis i vratis me u dane kada sam uza se imala zaklon... kada sam se osjecala tako mocno kao da u ruci drzim svo bogatstvo ovoga svijeta... ustvari, ja sam i imala svo bogatstvo ovoga svijeta - tvoju ruku u svojoj ruci, tvoj osmjeh upucen licu mome i tvoj zagrljaj pun topline koju je prenosio na moje vjecno drhtavno tijelo...
...mozda se jednom opet sretnemo, ljubavnice moj, u istim okolnostima... mozda u drugacijim... mozda ce nas putevi sudbine ponovo spojiti na istu stazu... a mozda i ne... bez obzira na to, bez obzira na sve sto je bilo ili je moglo biti, ja i dalje zivim zivot svoj punim plucima i hodim kroz grad uzdignute glave sa smjeskom na licu sa totalno drugom osobom u mislima...
...samo sjecanja...
...losted...
20.10.2007. u 19:41 | 15 Komentara | Print | # | ^
Nema vremena
Ljudi stalno pricaju o nacinu mog zivota i govore da nista dobro iz toga ne moze izaci...
«Kazu mnogo se poigravas
kada ces da stanes
Kada ce toj tvojoj glavi
vec jednom da svane?»
A u snu jednom rekao mi je netko: «Da bi pronasao mir, moras prijeci preko trnovitoga puta». Borba je ljuta, kada se sa zivotom kockas kocka je skupa, a svaki dan je nova borba. Nekad pobjedis, a nekad izgubis...ili naucis ili brzo poludis... jako se trudis stici do vrha, prepreka ima mnogo i pitas se koja je svrha?
«A ja stati nikada necu
stalno trazim svoju srecu
U dubinama tame
ja upalio sam svecu»
...nema vremena za bjezanje i nema mjesta za sakrivanje... prvi je potez odigran... ja sam onaj stari panj sto iz zemlje viri, kroz vjekove sve mudriji, a u dubinu se siri...
Samo gledam sa strane gdje ide ovaj svijet i dok vjera moja raste, dusa vene kao cvijet jer svi ljudi vise slave sotonu nego Boga... To je droga koja nije dio zivota moga pa onda zasto samo sudite o meni...
«Sad zatvori oci tiho se pomoli
Jer vrelina je jaka,
a toplota jako boli»
just me
12.10.2007. u 12:33 | 8 Komentara | Print | # | ^
...i found a reason for me, to change who i used to be...
«Do not look back and grieve over the past, for it is gone; and do not be troubled about the future, for it has not yet come. Live in the present, and make it so beautiful that it will be worth remembering.»
Sjedim i razmisljam kako vec duze vrijeme nisam pisala nista inspirativno... Ustvari, inspiracija je oduvijek bila ovdje samo se ja nisam znala izraziti... Milijun mi misli trenutno prolaze kroz glavu, a malo je rijeci kojima ih mogu izreci... U proslom sam postu napisala kako sam na pocetku puta, a od tog pocetka me prati i ovaj citat iz uvoda...
Kakva je svrha razmisljati o necemu sto je bilo prije i zbog toga ne zivjeti dobro u sadasnjosti... Nema smisla, razmislite malo... Odavno sam shvatila da se zbog nekih prijasnjih odnosa s nekim osobama nas odnos u sadasnjosti ne bi trebao kvariti... Koga briga sto je bilo, ja nisam zlopamtilo... Obici svijet zbog toga je uzbudljivo... (utjecaj Balasevica i ponekih osoba ;) )
...ne dovrseno....
ich
05.10.2007. u 11:13 | 3 Komentara | Print | # | ^
...trš, trš...
...ponekad rijecima ne mozes izreci ono kako se osjecas nego su za to potrebna djela... ali ponekad ni djela nisu dovoljan da bi se u potpunosti izrazio... ponekad je potrebno mnogo vise... mjesec sam dana provela u divljini... daleko od svih, daleko od svojih osjecaja... odlazak u divljinu znacio je za mene prestanak veza sa bilo kime iz stvarnog svijeta u koji sam se nedavno vratila... to je bilo ono sto mi je trebalo da pronadem put koji sam vec dugo trazila... put sam pronasla i sada sam na njegovom pocetku... trebat ce vremena, ali ja imam svoj cilj... i lijepo mi je... i sretna sam... sretna sam kako nikada nisam bila sretna... i to je ono sto mi je bilo potrebno...
...upisala sam ekonomiju, sto je jos jedan razlog moje srece... sad odmaram i cekam da pocne... kako ce mi ici, vidjet cemo...
pozdrav,
losted (but almost found) ;)
02.10.2007. u 23:35 | 4 Komentara | Print | # | ^
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.
Korišteno za dizajn
Ubaci ove poveznice negdje na svoj blog.