Marketing
...Tisuce ljudi prodje kroz nase zivote, Al tko u njemu ostavi tragove? Tisuce pogleda izmjenis s neznancima, Al cije oci nedaju da zaspis? Tisuce osmijeha poklonis bez razloga, Al tko je najljepsi osmijeh na usnama?...
...puna sam inspiracije, a rijeci nikako da krenu... potreban mi je onaj d klik.. valjda ce s pisanjem one samo doci... sjedim u sobi i citam neke stvari davno zapisane prisjecajuci se nekih proslih vremena...evo, jedan me je tekst posebno nadhnuo... opet se obracam onom starom ljubavniku, nekad davno spomenutim u mojim postovima... ;)
...ljubavnice moj, onaj osjecaj pobudjen u meni davno prije jos uvijek tinja negdje duboko u srcu mome... utjeha koju si mi pruzio, u danima kada mi je ona bila potrebna, davala mi je snagu da nastavim... davala mi je snagu da ponosno koracam gradom uzdignute glave... da, ljubavnice moj, ti nikada neces znati zasto su te veceri niz moje lice klizile suze... toliko je stvari koji ti jednostavno nisam mogla opisati rijecima i jos uvijek ne mogu jer jednostavno ne bi shvatio... tvoja prisutnost u mome zivotu bila je nesto sto mi je pruzalo utociste u najgorem razdoblju mojega zivota koje se tu i tamo opet pojavi... tebi sam mogla reci sve bez straha od osudjivanja.... uvijek si bio tu, uz mene... barem u mojim mislima kojima si neprestano koracao... mogli smo satima sjediti bez ijedne progovorene rijeci i osluskivati jeku tisine koja je sitnim znakovima ispisivala nase zivote... i jos uvijek nam nebi bilo neugodno...
...nikada ti nece biti jasno, ljubavnice moja, zasto sam onoga dana okrenuo ledja i odsetao iz tvojega zivota... postoje u meni neke misli i razmisljanja koja znamo samo ja i Ovaj gore sto me vodi... znam da sam neke stvari trebao uciniti drugacije, ali mojim je postupcima upravljala sila koju ti ni sam onoga dana nisam mogao objasniti... jos uvijek ne mogu i nikada necu moci...
...rijetko te srecem, ljubavnice moj... ponekad mi se cak i mislima pojavis i vratis me u dane kada sam uza se imala zaklon... kada sam se osjecala tako mocno kao da u ruci drzim svo bogatstvo ovoga svijeta... ustvari, ja sam i imala svo bogatstvo ovoga svijeta - tvoju ruku u svojoj ruci, tvoj osmjeh upucen licu mome i tvoj zagrljaj pun topline koju je prenosio na moje vjecno drhtavno tijelo...
...mozda se jednom opet sretnemo, ljubavnice moj, u istim okolnostima... mozda u drugacijim... mozda ce nas putevi sudbine ponovo spojiti na istu stazu... a mozda i ne... bez obzira na to, bez obzira na sve sto je bilo ili je moglo biti, ja i dalje zivim zivot svoj punim plucima i hodim kroz grad uzdignute glave sa smjeskom na licu sa totalno drugom osobom u mislima...
...samo sjecanja...
...losted...
Post je objavljen 20.10.2007. u 19:41 sati.