...watched the clouds drifting away,still the sun can't warm my face...I know it was destined to go wrong...for so long,I've tried to shield you from the world,you couldn't face the freedom on your own...here I am...left in silence...

...
...
...

..shto to ima tuzno u chovjekovu postojanju shto ga tjera da nanese bol,strah...vrisak?!...shto to spava u chovjechanstvu,na tren se probudi i ubije...ubije dushu,tijelo,snove,ambicije,ljubav...?...jesmo li svi takvi...zar ne posezemo svi za nozem iz svojih ledja da bi ga zabili u drugoga...?,..u druga ledja...osveta?...
...prashtanje je mala,ali chvrsta kutijica...(,,,a svi negdje imamo malu kutijicu...-slabiju,chvrschu,svejedno...)...znam da ju je ponekad teshko otvoriti,ali kada stavimo kljuchich u njezinu bravu,postaje lakshe...zashto jednostavno ne spremimo svoju bol,patnju,strah i ljutnju u oprost...?...
,,,''shto to ima u ljudima tuzno,da uzale u tudje zivote?...''...
...teshko je gledati kako si sami zatrpavamo put do savrshenstva...ljudski strah stavljen je na kushnju...ljepota zivota je izigrana...mogu li ja neshto promijeniti...?...mozemo li mi vratiti svjetlo tamo gdje ga je udahnula tama...(?)...

...
...
...
...hm.....................................
...
...
...
...

...uhuuu...:)))...

...
...
...

...sretan mi rodjendan....!!!...ueeeeeee...
...hehehe...XD...
...ae,ae...jubim vas sve...
...pa-paaa...

...(...uskoro che bit i mal normalniji post...:)...
...hehehe...



...poljubac...

...:PpP...

...
...
...

...let me stay where the wind will whisper to me...where the raindrops,as they’re falling,tell a story...

...zemlja se vrti oko sunca...zemlja ima more,planine,travu i hrastovu shumu...zemlja ima ljude,ljudi imaju srce i osmijeh...
...uvijek sjedim na svom stolu,odmah ispod prozora da mogu gledati kako magla zapinje za orah ispred kuche,kako trava raste tiho,trchi zeljeznichka pruga sve do daljine,sve do neba...ljudi prolaze,hodaju,korachaju,svatko na svoju stranu...netko prema magli,netko prugom do kraja nechega shto ne postoji...netko jednostavno koracha tiho...kao trava...kao trava kroz korov,onako polagano izmedju korova i cvijecha,pa sve do sunca...
...za svakoga postoji komadich sunca...mislim,zashto bi inache bilo tako veliko?!...:)...svatko je jedan...ima svoj komadich sunca,svoju charobnu nit...mjesechevu nit,nit ljubavi,mrznje,nit dobrote,mana i vrlina...klupko je tu negdje,..oko nas...samo ga treba pronachi i izabrati bolju...bolju nit...

...
...
...

...I'm so tired of being here...suppressed by all my childish fears,and if you have to leave,I wish that you would just leave...cause your presence still lingers here...

...bio je obicham,a meni tako poseban...sijeda kosa i naborano lice,mirisao je na solea kremu za ruke i uvijek je nosio sheshir...da...moj djed je imao velike ruke...bijele i s puno bora...u njih su se urezale djechije igre po poljima,grane od kojih je pravio frulice dok je chuvao ovce,lopate i cigle,starachki shtap...sjedio bi na klupici pod orahom ispred kuche,uspavan u svoja sijechanja...imala sam 10 godina kada je moj djed umro...sa svjezinom zimskog jutra zaspao je pod orahom njegov osmijeh...tada to nisam mogla shvatiti...nisam to ni zeljela shvatiti...znala sam da ga vishe nema,da me vishe nikada poslije shkole neche dochekati neka bombona koju bi za mene i s neba skinuo...moj djed,da moze...bash kao shto se poslije kishe rodi charobna duga i opet tiho nestane,tako i chovjekov zivot odlazi...poput duge koju vjetar ponese preko ravnica i zivot ponese chovjekov dah preko sijechanja...sve nestaje,topi se u morima ljudske boli,pada u jamu nepravde...zivot je san u tihoj nochi postojanja,a nada je uspavanka,,,voljela bi da je moj djed sanjao malo duze...
...(...z.d.g...9.11...)...

...(....de...suxam...ne znam shta mi je...nesh me ufatilo...:S...jbga...:(((...)...