Jučer iz nekog glupog razloga nisam provjerila mail i danas mi je bilo žao radi toga jer su me u njemu čekale neke lijepe stvari. Ovo je bio mjesec poreznih prijava i ja sam ih priličan broj i popunila. Posebno sam zadovoljna jer sam uspjela završiti sve završne račune za svoje komitente, a i privatno su mi se počele dešavati neke lijepe stvari. Još kad bi prestala pušiti bila bih vrlo sretna i zadovoljna.

Bila sam i prehlađena, ali nakon dva dana mirovanja prehlada je otišla kao rukom odnesena, a obnovila sam i jedno lijepo prijateljstvo. Bilo je tu i nenamjernih poziva osobi koja me je zaboravila, a na neke sms-ove nisam dobila odgovor. Život se kotrlja, a recimo danas se veselim kebabu. Dugo ga nisam jela, a kako danas nema doma ručka odlučila sam se počastiti.

Častim se ja inače svaki petak friganim lignjama tartarom i pomfrijem, ali to je nešto drugo jer sam petkom cijeli dan u akciji. Zaključila sam da ću ovih dana potražiti još jedan manji poslić kako bi mi se malo popunio budžet. Nisam htjela prije tražiti dok ne riješim prošlogodišnje zaostatke.

Hodočastila sam i poreznim upravama, a jučer me je pred jednom skoro kaznio policajac zbog nepropisnog parkiranja. Srećom samo me je upozorio, ali pametnom dosta. Od sada ću parkirati propisno pa makar to bilo i kilometar dalje.

Pozivi stižu, računi su poplaćani još samo neke sitnice i naplaćivanje. To obično nekako najteže ide. Držte mi fige.