U ova dva dana dva puta zaredom sam se mimoišla s dimnjačarom. Nisam posebno sujevjerna, ali dva sam se puta primila za gumb i poželjela želju. Bile su to prizemne želje, ali kako mi se čini da mi ovih dana sve ide naopako bilo bi dobro kad bi se te željice ostvarile. Dva dana zaredom mi se javio jedan moj bivši. U pitanju su neki poslovi i ja sam se iznenadila koliko si toga malo imamo za reći. Nekako mi je to čudno i imam osjećaj da je htio nešto više od mene. Čekam jedan telefonski poziv, a mene danas očekuje jako puno posla. Veseli me to, u stvari jako me veseli kad sam u punom pogonu. Iako je prekjučer navodno bio najdepresivniji dan u godini meni je jučer bilo nekako teško. Nisam se mogla izvući iz kreveta cijelo popodne, a tek navečer sam odustala od izležavanja i instruirala svoje nećake iz engleskog. Lijep je i sunčan dan iako najvljuju oborine i snijeg. Auto mi je opet nepropisno parkiran, ali kako mi je na oku vjerujem da ću izbjeći Pauka koji je vrlo čest u ovom naselju. Grad je prenapučen i nema dovoljno garaža. Pred Božić sam pokušala otići u Centar grada, ali se nisam imala gdje parkirati. Čak su i garaže bile pune. Ovo je jutro bilo uobičajeno. Odvela sam nećake u školu i vrtić, popila kavu i sada se spremam prionuti poslu. Nadolazi nam ljepše vrijeme, a jaglac koji je neki dan procvjetao u mom dvorištu me podsjetio da je proljeće vrlo blizu.

U principu se ništa nije promijenilo. Tek poneki ružni događaj, ali sve to ide u rok službe. Novu sam dočekala veselo. Čak sam i popila pola čaše šampanjca iako sam vozila to veče. Miško je za sada u Novoj ok, ali me muče neke druge stvari. Muči me napuštanje nekih meni vrlo dragih ljudi, a nisam baš ni flegma obzirom na opseg posla koji me čeka u narednim mjesecima. Nekako sam umorna i bezvoljna. Kao da su neke stvari izgubile smisao. Ljuti me jako što pušim i što nikako da se odviknem te ružne navike iako mogu bez cigarete biti i po osam devet sati. Nisam se odazvala zovu rasprodaja, a ovih dana bih morala i do postolara jer su mi omiljene cipele dobile rupu na potplati. Izlazim malo. Tu i tamo u koju šetnju, a u Novoj niti sam bila u kinu niti u kazalištu. Naveliko smo se doma igrali Rizik i moram priznati da nisam baš umješna u toj igri iako mi je uspjelo jednom pobijediti. Razne su mi brige na pameti, a planovi su nekako stvaljeni postrance. Sve rjeđe pišem jer nekako nema se niti volje, a ni vremena. Doma mi se računalo generalno usporilo, pa bih morala napraviti jedno temeljito čišćenje harda. Jučer sam malo nešto gledala oko poslova, ali nije bilo ničega što bi privuklo moju pažnju. Morala bih poplaćati neke račune, ali sve u svoje vrijeme. Morala bih otići i do Porezne, ali opet sve u svoje vrijeme. Dobila sam lijepih poruka, ali i nekih koje su utrle soli na ranu. Najviše me ipak boli što me je zaboravila jedna izuzetno draga i kvalitetna osoba. Vjerujem da će biti bolje i da ću iz ovog razdoblja razočarenja izaći bolja i sretnija. Potruditi ću se malo više pisati jer kroz pisanje surećem Vas, Vas koje u srcu smatram svojim prijateljima. Dan je započeo. Još ne znam kakav će biti, ali nadam se nečem boljem.