Istina je kažu istina, ali opet poput milonske venere različita je obzirom na kut i visinu gledanja, na prošlost i sadašnjost.

Zašto me baš danas muči istina. Ništa posebno reklo bi se. Vikend je preda mnom. Sama prešetavanja, kavice, dogovori i veliki odmori.

Zapravo ne muči me više jer sam ovaj put od slova do slova sve napisala Stjepanu i nemam se potrebe dodatno objašnjavati i pojašnjavati. Svim dragim ljudima poručujem. Ljudi nemam vaš broj. U općoj gunguli mobitel je izgubljen i sada polako skupljam brojeve. Kako i kada Vam odgovara. Ja sam dobro, upravo spremna za izlazak u ritmu Bulgarija. Oči malo bride i neću dugo. Tek malo prošetati. U stvari tek puno prošetati.

U glavi mi je upravo samo jedan plan, a to je..............

Ne, mislim da je vrijeme ne reći ništa. Mislim da je najveća istina o meni da ja zapravo ne govorim ništa, što su tajne sa mnom sigurne i što volim sladoled.

Kako su zdravstveni nalazi pokazali da imam kolesterola malo previše, mislim da ću se odreći slatkog i kolača svake vrste i kretati i kretati pješice s kraja na kraj svijeta...od Pešte do Dubrovnika, a ako treba i dalje.

Putnica sam namjernica, tek s ručnom torbom i nešto sitnog....ne u duši. U duši mojoj nikad ništa sitno nije. Čudna je ta duša moja. On mi samo duguje jagode sa šlagom, a dugove trenutno ne naplaćujem iako bih ga doista htjela vidjeti.

On je mislio i smislio kriv odgovor. No ništa to strašno nije. Pretpostavio je neke stvari. Kriva sam ja jer nisam bila jasna i glasna. Nisam bila odriješita. Mislim da sada i uvijek s njim ću onako kako mi dođe. Jer on je doista bitan u životu mome :)))