Jutarnji neki dan:

"Dakle, vrijedna tvrtka, no lutanjem između dvije strategije, slažu se analitičari, Pliva se pogubila. Malo je htjela razvijati nove, originalne lijekove, poput azitomicina; malo se vodila dualna strategija prema kojoj je Pliva trebala raditi i originalne i generičke lijekove; a na kraju Čović je lani rekao da je Pliva sada isključivo generička kompanija. To lutanje posebno skupo košta u bilanci tvrtke: ona već treću godinu radi s operativnim gubitkom, dobit i marže padaju, a gubici se gomilaju."
Pisala sam i dobivala komentare da se plaće isplaćuju na vrijeme, a još malo pa neće ni postaojati ime Pliva. Kompaniju koju su osnovali davnih dana proslavljeni hrvatski kemičari (mislim Ružička) Čović i društvo je uspjelo...mislim uspjelo je sada podići cijenu dionica do neba. Prijateljsko preuzimanja, gubitak imena, čega sve, davanje Istraživačkog instituta za...

Tko će ostati i opstati. Uopće ne sumnjam da Islanđani na vrijeme ne isplaćuju plaće, samo pitam se kome. Za visokoškolovani kadar nema brige jer se oni "prodaju" ko alva u ostalim tvrtkama iako nitko od tih "fantastičnih" Plivinih ex managera nije neku hrvatsku tvrku pretvorio u barem srednju kompaniju u svjetskim razmjerima. Izvozno orijentiranu. Mislim proizvode koji se prodaju i vani i na cijeni su. Ma griješim. Sigurno u poplavi ljudi koji su prodefilirali Plivom posljednjih šesnaest godina, u stvari znam pouzdano ima sposobnih poduzetnika, ali velike i prave iskorake nije napravio nitko.

Nedavno u Beču, a i u nekim drugim gradovima u supermarketima nisam naišla na hrvatske proizvode, a proizvodi koji nose oznaku izvorno hrvatsko su u stvari iz inozemstva.

Osim vode. Tu smo jaki. No tu je ipak jedna druga ekipa. Ili nije. Možda su se izvrtjeli isti kadrovi.

Nije mi jasno kako nacija uspješna u sportu, uspješna u ratu, ne može sačuvati najvrijednije što ima svoje kompanije i svoju privredu.

Plivina nekdašnja tvornica u Nerežišću sad uspješno radi za drugoga, Plivina Cedevita je uspješna u Atlantic grupi, Plivin kvasac super posluje pod stranom palicom.

Ubio Plivu Core Business u devedesetima, svjetska moda koja će njene radnike stajala posla, a bojim se da udovoljavanje stranim ulagačima je dovelo danas Plivu na ovu osjetljivu poziciju. Kao da se tako htjelo. Kao da se upravo to htjelo. Kad je imala deset tisuća zaposlenih ciljalo se na 5000, a sada.

Osobno znam nekoga, koji je istina dobio otpremninu Plive sredio stan, a sad čeka otkaz kod privatnog poduzetnika gdje mu je Pliva kao osigurala posao. Nije VSS. Običan mali čovjek.

Znam nekoga s dvoje invalidne djece, hrpom kredita, koji će i otpremninom, ako je sada bude otplatite te kredite, ali iz dana u dan strahuje za budućnost.

A the ultimate Plivaš ima pogled na Esplanadu. Zar mogući nestanak ponajbolje hrvatske tvrke i branda ima to za nagradu.

Iskreno se nadam da neće biti tako.