Osjećam se bolje. Gotovo sjajno da....Uvijek neki da ili ako u životu. Potpuna sreća iako vrlo blizu je često tek neuhvatljiv vrapčić na grani. No ako joj baciš koju mrvicu kruha možeš uživati u njenoj blizini i zahvalnosti.

Gledala sam njegove duboke tamne oči. Potpuno smo različiti i iako vesela i prpošna, kao da nije bilo dovoljno. Pitanje kemije između dvoje ljudi je vrlo nedokučiva stvar. Ili je ima ili nema. Ne može se umjetno stvoriti.

Namjštanje dnevne sobe je gotovo. Jučer je mama u Pevecu spazila jednu vitrinu. Ja sam prvo spavala, pa pila kavu, pa....Kako ona zna što je timinig u momentu kad je moja koncentracija bila na vrhuncu, samo je rekla vidjela sam vitrinu koja bi nam se sjajno uklopila. Za deset minuta sam bila u auto, za petnaest sam bjesomučno tražila to što je ona vidjela. Pomogli su mi istina. Vrlo ljubazni, no to nije bilo presudno. Taj komad namještaja je bio toliko lijep i gotovo, ne mogu se zakleti je šaptao "Ja sam dio tvoje sobe".
Za neupućene, zadnje što se može reći za mene je da sam shoppingholičarka. Za dnevnu sobu gledam namještaj dvije godine i sve sam vidjela na tržištu ili bar gotovo sve, a opet tek nedavno stol, a sam vitrina su složili cijelu sliku. I ne mislim samo na dnevnu sobu, nego na sliku obitelji koja u istoj boravi.

Jučer je bilo i tužnih stvari. Smrti ne zaobilaze ni druge ljude. Svakodnevna borba za svaki sat života je dio mnogih naši bližnjih, a i dio nas samih, naših prijatelja, njihovih obitelji.

Vitrina ili bilo kakav predmet zapravo nemaju nikakvo značenje u odnosu na život sam, ali....

Prije osam godina nisam bila u stanju ušparati kunu, živjela za sebe, a pomalo sam uspjela si oblikovati i stvoriti dom. Možda predmeti nemaju dušu, ali nekako imam osjećaj da se moja malo pomalo ogleda u tim istim predmetima. I oni su dokaz te moje korjenite promjene.

Ili se je sve desilo u momentu kad sam ja kao osoba odrasla. U momentu kad sam sazrijela, promijenila prioritete....

No ima jedna velika i tužna istina....Nedjelja je...No dans neću o tuzi. Sunce sije...vrijeme je za šetnju. Vrijeme je za svijet. Jer svijet danas čeka Lopticu. Nije ova izjava stvar umišljenosti nego poticaj sebi da se odlijepim od računalo i krenem u MATRIX :))))