Mislim da moram malo dalje tjerati svoju argumentaciju. Ipak. Vojsku ću zaobići. Za upravljanje ljudima doista mislim da je korisnije trenirati nogomet nego završiti MBA. Iako MBA nije na odmet. Dapače, zato i košta toliko jer ipak vrijedi. Vrhunski, ali i bilo tko drugi tko je trenirao petnaest, dvadeset godina timski sport ili individualni sport, posjeduje ono što se zove sportska inteligencija koja se tim sportom kontinuirano razvija, a kako je cijeli život vjerovali ili ne zapravo nogometna utakmica na ovaj ili onaj način, dobri sportaši imaju više nego i realno dobre uspjehe u managementu i drugim vidovima života. U sportu nema milosti. Tu su znoj krv suze, pobjede i PORAZI. A ako se sasvim tim znaš nositi, imaš sve preduvjete da postaneš uspješan čovjek. Naravno i da se oni dalje moraju obrazovati. Naravno da moraju savladati poslovni proces, ali kako cijeli život su sa grupom ljudi, kako su cijeli život navikli poštovati autoritete vrlo su uspješni u poslu.

Glede liječnika. Prvo u moje vrijeme samo najizvrsniji su uopće mogli upisati medicinu. Ispiti su tako teški da je selekcija strašna, a da bi se dobila specijalizacija može ponekad proći i 18 godina. Kakve god Vi iluzije imali o medicini, ona je vojno tj. hijerarhijski uređena. Svaka bolnica, svaki tim, u medicini nema demokracije nego uvijek i samo uvijek odlučuje onaj najviši u hijerarhijskoj skupini. Mislim ne može med. sestra odlučivati da li će se rana šivati ili ne ili kad je borba na život ili smrt pacijenta da se radi brainstorming. Kad su u pitanju minute, sekunde odlučuje jedan, pa kad i nekoliko liječnika operira zna se tko je glavni. Možda je to darvinizam, ali da bi se ljudi spašavali stvari moraju tako funkcionirati. Mislim da pravi inside story bi nam mogla objasniti Riječanka.

Sorry i na marketu postoji darvinizam. Preživljaju i zarađuju samo neki traderi koji imaju određene osobine. Oni koji riskiraju, ali ne previše, koji nisu previše pohlepni, koji imaju umijeće predviđanja, koji su u stanju proniknuti market. Nismo svi jednaki niti jednako uspješni.

Glede malih ljudi i zaostalih krajeva. Nema malih ljudi ima samo onih koji su malih duhom. A to doista nema veze sa zemljopisom. Ima ljudi koji napreduju bez obzira na svoj socijalno ekonomski backround i ima ljudi koji nazaduju, i koji stagniraju. Stvar je u prilagođavanju. Nismo mi koji radimo možda zahtjevnije poslove Bogom dani. Osobno meni se sviđa zaostalost nekih krajeva, jer zamislite očuvala se priroda u svoj svojoj ljepoti. Malo se pokupi smeće i imate atraktivnu turisičku destinaciju.

Ono što mene najviše smeta je što mi sami (mislim na Hrvate) volimo pljuvati po sebi. Pa ne teče ni nama med i mlijeko i ima likova i karikatura, ali upravo ali se družimo...Bila sam danas sam na kavi s Kemoterapijom, a i još par Blog Celebritija.

Ako ste vi svi dečki propustili vidjeti, podržali su me malo stariji blogeri i žene. Kako je njih malo vi ste bili u većini....No ako ste u većini, ne znači i da ste u pravu. Ma koliko dobri vaši argumenti bili. Dobra argumentacija, istina i stvavo mogu biti sasvim nešto različito. A i istina nije samo jedna.

Kao što se može zaraditi trejdanjem, još uvijek se može zaraditi kopanjem. A vjerujte i kopati treba znati i koliko li enegije treba utrošiti da bi se preživjelo na kopanju, pospremanju, uzgajanju koza, kokica i pilića :)))

HAWK Lopticaskocica i Mir ljudima dobre volje. Ipak je nedjelja