Obitelj, a hvala Bogu gotovo da i to nije u pravom smislu, me je neugodno iznenadila. Prvo kao predmet ostavinske nije dodijeljen već tri mjeseca, a onda kad sam se osobno pojavila na dotičnom Općinskom sudu se ispostavilo da je predmet dostavljen javnom bilježniku 18.1.2006. Ja zvala prošli tjedan i rekli mi da ništa još nije poslano??????

S druge strane tu informaciju sam dobila tek kad sam tražila uvid u smrtovnicu što ja kao kći imam pravo.

Otišla k tom javnom bilježniku i ostavinska je za danas tjedan. Poziv nisu uputili jer nisu znali adresu, a znali su je i to dobro...mislim ne bilježnik nego ta "rodbina" tj. druga žena.

Javni bilježnik me je usmeno obavijestio o ostavinskoj, a kad sam ja tražila pismeni poziv, nastao je problem tj. još mi nije stigao na fax.
Angažirala sam odvjetnicu jer....

Nisam ja uopće gladna tuđeg imanja. No u pitanju je moj otac, a sve što je stekao stekao je u braku s mojom majkom, a mišljenja sam da barem moram biti obaviještena koja je njegova posljednja volja, ako ista i postoji. A to nisam rekla ja...nego moj stric. Mislim glede što je otac privrijedio i kada.

Već je prodan njegov auto iako to se nije smjelo učiniti prije ostavinske, a pitanje je što je s mnogim drugim stvarima. Nikad nisam svog oca prestala smatrati svojim i posjećivala sam ga kad god sam mogla. Bio mi je jamac za auto, ja sam njemu bila jamac za auto....

Pitam se kamo i kako će ta priča završiti, ali...iako mi je bilo mučno i od službenika Općinskog suda, javnog bilježnika shvatila sam da se stvari moraju istjerati na čistac.

Vani je sunce. Popila sam kavu u dobrom društvu i to dvaput. Napravila sve što sam namjeravala i čeka se poziv....

Sluša radio....

Bez obzira što svijet i neki ljudi nisu baš cvijeće, meni je ovo i opet bio dobar dan. Još jedno piće s nekim tko mi se sviđa, šetnja od sat, trening s nećakom i...

Malo ću kopirati prijatelja: