Sunčeko je vani. Prije pola sata desilo mi se nešto vrlo ružno i vrlo osobno. Došla sam kući i rasplakala se. Sad moram po novu inačicu knjigovodstvenog programa i na famozni servis za Miška, i ovo je mojih pet minuta da se smirim uz sušenje laka za nokte.

No s druge strane opet sam šetala, i uživala u ovim zimskim zracima sunca.

Nije mi samo jasno zašto neki ljudi, koji bi se k tome trebali brinuti o nama, imaju potrebe nagaziti i to bez ikakvog razloga. I to nagaziti do daske. Vjerujem da sam osoba koja ima visok prag izdržljivosti, ali ovo danas je prevršilo svaku mjeru.

No sunčeko jest vani još uvijek. Popiti ću malo kave i u svijet. Red je na neke lijepe i dobre stvari i događaje.