....teta fulala livadu....teta danas na Sljemenu nije našla sanjkalište (a bila tamo jučer-toliko o ženskom snalaženju)...išla sam još s bratom i mlađim nećakom....previše nervoze (prerazličiti smo brati-on bez energije i ja prepuna energije)...spustili se jednom...ugruvali se...boli me noga....rasčupana maksimalno

prijateljica je otkazala...spava tj. to je bilo napisano u sms....kao razlog nedolaska

neću više joj slati sms-ove, pozivati, dar sam danas kupila i neću ga poslati...nema smisla.niti ću pisati mailove...čovjek ipak možda treba prepoznati kad je gotovo.

u njenoj glavi ona je vjerojatno završila sa mnom, previše se možda godina ispriječilo između nas...sigurno je imala razloga za nekonktaktiranje cijelog bivšeg društva. kojih ne znam, ali znam da nije do mene, ovaj puta nije....pružila sam ruku, dobila naušnice...a tražila barem malo više od poznanstva...

London nije Zg i Zg ne može pružiti što može London, niti London može pružiti što može Zg.
...........................
Još jedan lijep sniježni dan, odmorena i nasmijana, s namjerom malo mirovanja (noga boli)..malo usporavanja...i malo čitanja...ovaj puta ne blogova nego knjiga i novina.

Vrijeme se vratiti ne može, tuđi se razlozi shvatiti ne mogu :)))) a ja obožavam čitati...Pogotovo dobro knjige, a i ne manje dobre.
.........................
Dar je u Mišku. Kako je nepokvarljv jer je knjiga u pitanju čekati će je....Ako ga i kada bude htjela....
......................

Nećak čeka svoj red na računalu....ode ja...

Pusa svima

Injured Ball