Mali ispravci, završna knjiženja...predmijevam sutra, ispunjenje pd obrasca, i inih papira predmijevam prekosutra, prebacivanje u 2006 i jedan, najvažniji klijent je završen.

Ni samoj mi nije jasno kako sam to uspjela. No da danas nisam bila odmorna i uporna teško da bi se mogla radovati današnjoj večeri.

Oči mi bride, pokušala skinuti leće, što za sada ne ide i odlučila pisati blog.
Naravno otkazana mi je kava, no sutra je najbolja prijateljica iz djetinjstva ovdje i veselim se tulumarenju. Veselim se veselju. Doista računam na nju, iako možda ne bi trebala...

Doma me dočekali penzionerski razgovori. Tako Mirovinsko tvrdi da je Parkinsonova bolest profesionalna bolest te da čovjek koji uz to ima i bolestan kuk i 100% tjelesnu invalidnost nema pravo na nikakvu naknadu.
Ne tako davno sam pisala kako branitelj nema pravo na nikakvu naknadu jer je u krivo vrijeme otišao u mirovinu i nakon 35 godine staža ima prava na 1000 kuna.

Znači dnevno 33,33 kune, za plin, režije, hranu...znači živi s 5 dolara na dan u Hrvatskoj....

Na televiziji glupa sapunica...u kojoj su junakinje glavna ili sporedna lica reklamnih kampanja. Znate onih kojim nam peru mozgove...Mislim na kampanje. S Ornelom ostvarite snove...Ma mož misliti. Nisam čula za komada koji se zove Ornel :))))

I sapunica koje nam peru mozgove....A moram ti nešto reć....A mislim...

Mama kao sol na ranu...Moja mama to ne bi nikada...

Tako je volim. I kad vodi penzionerske bitke. Znate ona piše žalbe, ja ih prepisujem. E da znate kakva je to literatura. Mirovinsko na svaku odgovara....

A i nekad neki drugi. Bila pravi sindikalac. Dizala štrajkove, a i ja ću uskoro na odmor. Veliki odmor. Odmor od puno knjiga i šetnji. Šetnjih uz padine neke planine. Ili obalu nemirnog mora.