U danu koji sam provela boreći se s Internet bankarstvom jedne od naših najvećih banaka nisam mogla vjerovati u to što se događa. Umjesto da se problem riješi odmah i na licu mjesta (par minuta posla), kaže se pošaljite nam mail. U kojem ćete detaljno opisati svoj problem, pa kad budemo imali vremena.

To je Internet bankarstvo one banke, kraj kojih Vam sva druga Internet bankarstva ne rade i ako hoćete da ona ponovo prorade morate prvo pisati, pa čekati, ili nazvati pravi broj u toj istoj banci. I gle majstor stiže kroz dva sata. Kako je lijepo poznavati prave ljude.

U daljini tuli sirena, a ja sam opet i nanovo napravila kardinalnu pogrešku. Ide mi nešto s griješkama ovih dana. Lijepe li se nešto na me. I krivo mi je iako sam davno znala da ću pogriješiti. Jer naravno postoji određeni kod u meni samoj i ma koliko ga se ja trudila mijenjati ne ide pa ne ide. I greške slijede li me slijede. A mobitel se ušutio poput urotnika.

Jednoh davno rekoh jednom čovjeku....vuk sam samotnjak, čak nisam koristila imenicu ženskog roda za tu životinju jer vuk je vuk, a vučica ionako sama nije. U biti olako sam je rekla. Nisam tako mislila. Ali rekavši to isto na glas svojim postupcima kroz život sam se potrudila ne da budem vuk, ali da da budem samotnjak.

Ništa kao strašno, ali upravo i sada kad sam želudac zapunila bezličnom pizzom, a na stolu jest gorka kava i nekoliko papira moram sama sebi priznati...zapravo ništa si ja ne moram priznati, a mob može i zvoniti ili ne.
No za razliku od mnogih ja ću i otvoreno reći. Da krivo mi je. Da griješim. U dubini duše ne bih voljela da je tako, ali kad je tako nastojim iz svega izvući the best of it.

Ma lažem samu sebe. Mogla sam drugačije. Mogla sam puno drugačije i možda sam to morala i drugačije postaviti i napraviti.

A danas žalim samo za:
- jednom kavom
- jednim glasom

Sretna sam zbog:
- jedne kave
- nje