Oficijelna medicina ima svoju protutežu u narodnom liječenju. To uopće nije sporno, no ponekad, tj. mnogo puta pretjerujemo.

Prije tri dana, kao što redovni posjetitelji ovog bloga znaju, srušila me prehlada. Najobičnija. Temperatura, kašalj, kihanje, nemoć i potreba za snom.
Prijatelj je sugerirao maslinovo ulje i češnjak. Nisam ni do kraja saslušala, odbila sam tu vrstu liječenja jer sam sjetila se svoje pokojne bake, a i nekih drugih ljudi.

Moja je baka bila žena od češnjaka. Sve je bolesti liječila istim, a protim visokog tlaka se je borila mazanjem vinskim octom. I sve bito bilo u redu, da brat i ja nismo dijelili sobu s njom, a niti češnjak, a ni vinski ocat blago rečeno ugodno ne miriši. Tako da nam je znalo biti grozno. Doslovno, a kad sam pročitala komentar nasmijala se do suza.

Znam da je dokazano češnjak koristan, ali znam i to da je jedna bivša kolegica sve tjerala iz liftova zbog zadaha iz češnjaka.

A još mi je bolja ona narodna, da kad imaš temperaturu da se ne smiješ prati. Pa smrdiš sto na sat. I to jako. I to nisam čula od bilo koga, nego od....Ma nije bitno.

Osobno sam se uvjerila da prije nego što me uhvati prehlada, ali doista prije ako skuham rakije s šećerom, istina napijem se, (odem spavati subito) ali se ne prehladim. Uvjerila sam se i da se zubnom pastom može spriječiti bujanje herpesa....A sve ostalo.

Što ja znam. Ipak ja vjerujem u oficijelnu medicinu. I provjerenim farmaceutskim kompanijama. Pa sam tako sada koristila Maxflu. I nije me ih sram reklamirati jer sam nakon tri dana koliko toliko ok. Možda bi mi trebao još koji dan odmora, no polako. Da nije bilo njega vjerojatno bi uzela Coldrex, a možda bi se zadovoljila i običnim Andolom i kiselim zeljem.

Vjerujem u prevenciju, ali vjerujem i u neku pravilnu prehranu, no znam da je teško baš uvijek odhrvati svim mogućim virusima i bakterijama.

I vjerujem u dobar san i malo predaha. Tempo nas ipak nakon nekog vremena samelje. I moramo se malo odmoriti. Pa makar i prisilno....

A glede domaćih lijekova prilično vjerujem čajevima. Indijskom s mlijekom. :))))

No ne večeras. Danas ću naravno odmoriti, a sutra možda ne punim tempom, ali ipak barem s pola gasa. Vjerujem i veselju, druženju, pozitivnom razmišljanju. Vjerujem u viceve, partije, razgovore ili što ja znam. Vjerujem da ono iza očiju nas ipak čini više ili manje zdravim. No i mi sami. Ipak biramo određeni način života.
Ipak biramo hoćemo li zapaliti cigaretu, pa i da li ćemo biti ljuti, tužni i još mnogo toga. A mnogo toga nam se desi. Ne možemo izbjeći mnoge stvari. Valja se saživjeti.