Po našim je nogama šuštalo lišće....Naravno spetljala sam se kao uvijek. On zgodan, pametan i visok, a ja još jednom uspijevala mlatiti gluposti.

Užasno me nervira ta moja osobina. Kad god je u blizini neki "alfa" muškarac, tj. netko tko mi se sviđa ja mlatim gluposti, u stvari razgovaram pa blago rečeno bedasto.

Ovako sam počela jer me je moja prijateljica mailom pitala što je bilo s D....

I što da ja napišem njoj. U principu bila sam presretna jutros kad se mail pojavio. Što joj reći. G. ja sam ti još uvijek u osnovi bedasta. Kad mi se muškarac sviđa počinjem pričati o mjestu roza boje u marketing kampanjama diljem svijeta. Umjesto da trepćem okecama. Ili bar da šutim.

Pitao me neki dan jedno virtualno muško biće. Jesi ti ona koja misli da je uvijek iznad...Nisam znala što mu reći. Ne mislim da bi je bilo tko iznad ili ispod, ali činjenica je da svi ne izgledamo jednako, nismo jednako pametni, nismo mnogo toga...

Vidjeh na primjeru jedne blogerice da dobrom dijelu muške populacije ide na živce kaj žena zna znanje. Unatoč tome što je sama, nije osamljena jer je vrlo tražena u društvu. Biti će da je draga i pametna...i da dobro priča viceve...da zna slušati ljude...Ja znam da zna pisati...I svaki joj post ima smisao...I više od toga.

A jesen jest i sada zlatna...Pitam se što li će donijeti...Mislim ova jesen...

Mail se pojavio i moja G. tvrdi da jedina konstanta u našim životima su naše obitelji. Prijatelji odlaze i dolaze i na njih se dugoročno ne možeš osloniti. Pitam se koliko je u pravu. U stvari ja znam da je ona u pravu....Obitelj prije svega. Jer nitko te ne može toliko voljeti, sve ti oprostiti, toliko te nagraditi kao obitelj. Možda i stoga me još više ljuti činjenica da sam ja nesposobna osnovati vlastitu. On i ja. Ili on, njegova djeca i ja...Ili on, njegova djeca, mali bebač i ja...I moja sadašnja obitelj i njegova obitelj.

Pustih li želja poput grana koje će još malo biti puste. Jer iza jeseni stiže zima....