Da duše ima. I mnogo više nego što ponekad vidimo i znamo. Izvana zna biti haj. Ali iznutra zna biti još više haj. Oni su bogati, uspješni, imaju sve....No i daju. Odlučili su vratiti. Kćeri su htjele brata i našle ga u Nazorovoj. Imale su novaca za jakne s potpisom i takve stvari, ali bilo im je važnije svoga bracu kojeg su same izabrale odvesti u kino. Ili kazalište. A onda su ga dobvele dome. I roditelji ga prigrlili. I taj njihov sin ima pravu mamu i tatu. Tamo negdje. Ali de facto oni su roditelji, iako nisu i de jure. I ne žele to biti. U svati nije im bitno. Bitno im je dati ljubav. No question asked.
Čula sam tugu u njenom glasu. Bilo joj je loše. I čula cijelu ovu priču. Taknula me u dušu i razveselila...Da ima dobrih ljudi...Ima doista ima dobrih ljudi...
I više nego što mislimo i više nego što sanjamo. Samo smo se povukli u svoje kućice. Ne gledamo kroz prozor i ne izlazimo van. Ovo mislim naravno figurativno jer svi izlazimo i svi smo na cesti non stop.
A malo njih koji su spremni imati prijatelje toliko daju da su ih drugi počeli iskorištavati. I tu nastaje velik problem. Za njih.
Jučer sam prosula ideju. Zašto muškarci kao što je to običaj stotinama godina u nas Hrvata ne bi čestitali Božić barem deset svojih najbližih susjeda. Jer samo muško smije stupiti u tuđu kuću taj dan. Žensko biće navodno donosi nesreću na Božić.
A običaje bi ipak valjalo poštovati.
I danas sam čula nešto od svoje mudre sove....Nije bitno jesi li žensko ili muško. Nema razlike među djecom. Žene rade muške poslove, muškarci ženske. A moj nećak si konstno želi nalakirati nokte. Iako mu se jako sviđaju curice, ali svđa mu se i lak za nokte.
-------------------------
Žena je primila posao. Radila je kao knjigovođa, sad bi trebala raditi marketing. Kao zna. To je jednostvavno. Ne bi se složila. Nije nimalo. Stalno moraš imati na umu kamo želiš doći, kako će konkurenti reagirati, tko su tvoji kupci i kakav odjek imaš u javnosti. Početi radi početka. I rečenica. Do sada nismo imali marketing. Pa kad nismo. Neka ga radi neko nestručan kojem se učinilo zgodno da.....
Kao da meni padne na pamet operirati nečiju šaku. Možda i bih. Ali nakon šest godina fakulteta i četiri specijalizacije, ne znam koliko asistencija, pa negdje s 55 bi bila možda spremna za samostalnu operaciju. Pa nije i s 55 kasno, ali...
Fascinira me kako se u ekonomije svatko usudi svašta raditi i svatko to zna.
A kako zna vidjeli smo na Latinici neki dan.
P.S. doza iskrenosti...za svaki posao koji se počela raditi u sferi ekonimije tvrdila sam da znam iako objektivno sam znala samo teoriju....no učila sam i pitala mnoge...čitala isčitavala...kako su drugi...često copy paste.....i by the way ipak sam položila sve ispite na magisteriju, znači 6 godina ekonomskog obrazovanja (formalnog), četiri godine sveopćeg (ali uglavnom matematičkog obrazovanja) formalnog, osnovnu ni ne računam...
Pa kad sam išla i čuvati klince u Englesku sam znala to raditi jer sam vodila pčelice i poletarce godinama...
A kao uvijek su mi tumačili da nisam za djecu....Pa možda i nisam prirodno nadarena, ali dala sam si truda pročitati par priručnika i proći formalne treninge, naučiti igre i posvetiti se njima...
Znam da ništa ne znam i što više učim manje znam...
Da, shvatili ste, danas sam bila ugodno iznenađena. Vrlo....Svijet se promijenio...U nekim stvarima nabolje, a u drugim imamo vremena da ih promijenimo....Na bolje....
A sad telefonski poziv...Naravno da se kreće. Jer ipak se okreće...
