nedjelja, 09.10.2005.

Nikita i malo soli...da ne boli

Postoje neki filmovi koji su u našim razmišljanjima postali presudni i nekii redatelji koji ne mogu pogriješiti.
Pogađate riječ je o Lucu Bessonu i Nikiti. Iako i Veliko plavetnilo je vrlo blizu.

A jučer nisam mogla skinuti pogled s filma. Neprilagođena ubojica, narkomanka izrasla je na kraju u ženu s dušom. I prva stvar na slobodi koju je potražila i našla bila je ljubav.

U biti malo su mi se miješale scene kultnih francuskih filmova. Očekivala sam golotinju glavnog glumca u jednom kadru, ali to je već drugi film.

Luc Besson i uvijek isti početak. Kamera vrlo brzo prelazi preko površine i nezaobilazni Jean Reno. Da nezaobizalni. Čistač.

A francuski mi progovarao s ekrana. Moj je toliko loš ali prepoznajem riječi popur regardez, netoyer (to sam sigurno krivo pročitala) i udaraju me poput maljem.

Cijeli taj film me je i onda i sada udario poput maljem. Ubojstva. Koja se broje, koja ne...Što je grace ili ženstvenost....
Da duboko u noć, zagledavanje u jedan svijet, gotovo Ludlumov svijet iako Nikita nema okosnicu s njim. I milijun pitanja. Najednom u glavi tko je bio Carlos i otkud pojedini ljudi izvuku inspiraciju. Kao što svojevremeno tvrdili da je Spielberg imao fotografiju the aliena i po toj napravio E.T.

A nećak mi je danas htio pokazati što je naučio u školi plivanja. Nemoguće jer teti je duša danas spavala. Idemo na predstavu. Ružno pače. On, ja i moja mama. Još da nađem ulicu na Internetu jer ja nikad nisam bila u dječjem kazalištu. No za sve ima prvi puta.

Kao i moje slaganje osobne cool liste. Opet moram presložiti ili neću. Ili hoću. Jer čitam,čitam još puno njih. Na blog dolazim se nasmijati, na blog dolazim pročitati neobične priče, pjesme, stavove i igrokaze. Živjela savezna američka država Crna gora..

Mama upavo odlazi na misu. Ja ne idem. Još i dugo me već ništa ne vuče Bogu. Čudim se, sama se sebi čudim. Promjenama u sebi. Na čelu par nestašnih prišteva. Upravo idem platiti račun. I dan će proći. Malo ću navrati naokolo, pročitati Vas, pogledati gdje je točno to kazalište i opet malo spavati. Dan je siv, a onda ću gledati plesanje tj. Ružno pače. Baš se veselim. Jako se veselim.

A vjerujem ne samo da su Hrvati gospodari mora, nego i zelenih travnjaka. Čestitam kockasti.

- 11:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #