Najednom to smeta Slovencima. No to smo oduvijek bili. Od stoljeća sedmog. Hrvati žive tu, plove, i ne samo Jadranom nego svim svjetskim morima. Hrvati su danas jedni od najcjenjenijih moreplovaca. Ima ih gotovo na svakom brodu. I nisu mornari. Mnogi su kapetani, strojari i još danas mi je u ušima živa ona radijska emisija u kojoj su se naši pomorci javljali ženama.

Jučer gledala Ivu. Ako je istina samo 10% što je najavio možda, možda ipak bi moglo biti mnogo mnogo bolje.

Danas vozila prijatelja na tekmu. Sve puno kockica. I Žuje kao obavezan rekvizit.

Odustala od šetnje morem. Brali smo kestene. Za četrdeset minuta nabrali preko deset kila. Troje odraslih i svoje dječice. Koja su više cvrkutala nego brala. Mali vrapčići.
Brali na našem tajnom mjestu gdje više nitko ne dolazi jer, jer ljudi to ne rade više...sve je zaraslo...i ljudi tamo ne idu...Idu na druga mjesta.

A sunce je sjalo. Predveče kiša. Doista treba iskoristiti svaku zraku.
By the way kvadratni metar u Hoto vilama je 1600 eura, a bio 1380. Za one koji su kupili i već prodali pristojna zarada. Sutra otvorenje. Navodno neće biti tako zatvoreno naselje kako je prvotno zamišljeno.No rampa i ograda su tamo. I poneki cvijet.

E da, kod Ive mi se dopalo što je pozitivno govorio o nama Hrvatima. Nisam ga nikad previše slušala, ali ovo mi se jučer dopalo. Kao i Merlić, a kao i snimka nekih naših faca prije petnaest godina. Petnaest godina nove Lijepe Naše...

Nadam se da cura mog prijatelja ga ipak nije natjerala na dane češkog filma. Ipak je danas dan nogometa. I pobjede. Da vjerujem u pobjedu.