Sunce sramežljivo proviruje u današnjem danu.

Danu u kojem je Miško opran, pa se šepuri na ovom suncu.

Danu u kojem sam našla izgubljenu fakturu.

Danu u kojem sam popila tri kave dosad.

Veselim se. Veselim se ovom vikendu. S nećakom ću na bazen da provjerim koliko je i kako naučio plivati u školi plivanja. Veselim se novom kupljenom ružu. Veselim se što sam konačno nakon tri mjeseca stigla do DM-a.

Čemu se još veselim. Zelenilu ove livade na koju moje oko baca pogled.

Čokoladi koju sam sinoć s guštom pojela.

Veselim se mini godišnjem slijedeći tjedan, tj. prepolovljujem svoje obaveze. To će mi činiti dobro. Malo sporiji tempo.

Opet je zašlo, ali nebo se ipak plavi.

U sivilu i kiši proteklih dana teško je ipak bilo zamisliti plavo nebo. Ali ono je tu danas.

Sanjam jednu laganu šetnju pored mora, u kojoj bi vjetar mrsio moju kosu, a ja se recimo divila kamenim kućama naše lijepe Dalmacije. Tipkajući pitam se što me spriječava. Doista nitko i ništa.

Otići po jesenski miris mora. Zašto ne?