Tipkam i klopam. Sada je pauza u ovom sivom danu. Pizza prefina. Pojedena. S jedne strane tipkam. S druge pijem ledeni čaj. S treće sam na telefonu. Oko mene računi. I blogam. Da blogam istovremeno. Pa srk kave. Na telefonu naravno čekam. Opet srk kave.

Shvatili ste, danas nemam privatnog života. Nemam uopće. Bother. A namjeravala sam ga imati. No novi klijent se ugurao u taj dio privatnosti danas. Što neću dopustiti idući puta. No pitam se da li će biti idući puta. Ah tužna i tužna i opet ružna. A htjela sam danas biti sretna. Doista sam nastojala biti sretna. Iako jest uspjeh dobiti nekog novog. Uspjeh ili ne. Vidjeti ćemo...Sve ćemo vidjeti.
Ma nema veze. Sutra će biti. Upitnici su mi iznad glave. Puno upitnika.
A i trbuh me pomalo boli. Ipak sam se prejela. Pizza je bila prefina. No nažalost ne pijem pivo. A baš bi mi pasala jedna Žuja. Ali vozim. I danas i inače i ta Žuja nikako da dođe na red. Grozno i grozno. Vjerujem da mi baš danas jedna Žuja uljepšala dan. A ne pijem. Nikad ne pijem, a danas poželjela pivo. Čudno doista. Vrlo čudno.