Sat i dvadet minuta posla. I mahnite provjere. Jesam li u krivu. Zamislite nisam. A sutra. Da sutra se nadam lijepom danu. Da se neke stvari rasprave i riješe. Vjerojatno ipak neće biti tako lijepo. No riješiti ih treba. Riješiti za svagda....I dogovoriti. Odraditi. Popiti koju neobaveznu kavu. Odraditi posao. Zavirivanje u komp je dosta. Basta za oggi.
Knjigica, malo njege tijela, noktiju i mir. Tišina koju će remetiti moje ravnomjerno disanje. Polako. Prvo noktići, a onda sve ostalo.
Loše raspoloženje je tu. Bubnjanje u glavi je ovdje. Žudim...Da žudim...Doista žudim...Za jednom mirišljavom kupkom.
Polako i polakše i najpolakše u sutrašnji dan, ali prvo divan san.